1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Kultura smrti "Islamske države"

Već godinu dana "Islamska država" puni naslovne stranice štampe. U Iraku se sada obučava nova generacija džihadista. Ona bi mogla biti još brutalnija nego dosadašnja, smatra u komentaru DW-a Kersten Knipp.

Ako su djeca naša budućnost, za dijelove Iraka i Sirije budućnost je mračna. Sve je više izvještaja po kojima teroristička organizacija "Islamska država" (IS) otima djecu iz sirotišta, odvodi ih u kampove za obuku i pretvara u strojeve za ubijanje. I djeca zarobljenika ili mališani rođeni u zatvorima se navodno odvode u specijalne kampove za obuku. Tamo ih uvode u selefijski islam džihadističkog usmjerenja i obučavaju kako da koriste oružje i eksploziv. Prije svega se međutim polaže pažnja na emocionalno otupljavanje djece i izazivanje bezosjećajnosti kao i na sistematsko navikavanje na brutalnost. To se radi javnim likvidacijama, kojima djeca najprije prisustvuju kao publika. Potom i njih prisiljavaju da ubijaju.

Obuka otete djece, uništavanje njihove psihe i bespoštedni i nemilosrdni treninzi pokazuju jasno karakter IS-a. Radi se o grupi ljudi, koja sve ljudske principe gazi nogama, kojoj nijedna taktika nije previše brutalna i kojoj nijedna strategija nije previše cinična.

Instrumentalizacija vjere

"Islamska država" se ne ustručava instrumentalizarati čak ni ono što je deklarisala kao najveću vrijednost a to je vjera. Jedan od najvažnijih aktera i osnivača IS-.a je Haji Bakr, alias Samir Abed al-Mohammed al-Khleifavi. On je bio pukovnik u službi svrgnutog režima Sadama Huseina. Istovremeno je ovaj, u januaru 2014. ubijeni komandant IS-a, bio veoma talentovan strateg. Kao takav dobro je znao kako da instrumentalizira vjeru i kako da je stavi u službu ustoličenja lične vlasti i moći.

Desetine hiljada ljudi se odazvalo njegovom pozivu - dijelom iz vjerskog ubjeđenja, dijelom kako bi iživjeli svoj brutalni sadizam. Mučenje, silovanja, kapriciozno odlučivanje o životu i smrti: 200 nakon smrti - Marquis de Sade vaskrsnuo je u Iraku.

Demoralizirana vojska

Informacije o borbenom duhu džihadista su protivrječne. Umjesto da se sami bore, vodeći džihadisti IS-a u prve borbene redove šalju fanatike - a uskoro će slati i djecu, čije su duše prethodno uništili. Oni su još uvijek dovoljno jaki da se održe u Iraku ali i da zauzimaju teritorije.

Knipp Kersten

Knipp Kersten

Jedan od razloga za to je i slabost iračke vojske. Njena snaga ni izdaleka nije tako velika kao što bi se moglo pretpostaviti s obzirom na milijarde američkih dolara uloženih u nju. Ta armija je prije svega dubinski demotivisana. Umjereni irački suniti , sve više je doživljavaju kao vojsku kojom komanduju šiiti i koja ne služi interesima cijele zemlje već samo jedne vjerske i etničke grupe - šiitske. Tu britanski i američki instruktori za obuku ništa ne mogu da promijene, isto kao ni borbeni avioni, koji bombarduju položaje IS-a.

Oproštaj od šovinizma

Drugim riječima: Izazov zvani "Islamska država" može se prevazići samo političkim putem. IS je nastala zakazivanjem politike. Formirala se kao reakcija na neuspjeli pokušaj izgradnje novog političkog sistema nakon američke invazije 2003. Rijetko kada je postojala veća diskrepanca između profesionalne i dobro naoružane vojske i ignorisanja socijalno-političkih i teoloških prilika u društvu tokom invazije. I pored toga što je svrgavanje režima Sadama Huseina prihvatljivo, neprihvatljiv je diletantizam, kojim su Amerikanci nakon invazije željeli postaviti Irak na noge.

Taj diletantizam doveo je do rođenja monstruma zvanog "Islamska država. Taj monstrum - kratkoročno gledano - može biti pobijeđen vojno ali na duge staze on mora biti pobijeđen politički. Ključ politike, kojom se IS može pobijediti, mora biti ravnopravan status svih vjerskih i etničkih grupa u Iraku. A to, mjereno šovinizmom koji sada postoji, nije manji izazov za aktere na licu mjesta od drugih iskušenja. Ključ za budući razvoj situacije se nalazi u Bagdadu. Tačnije, on je u rukama vlade i parlamenta. Od njih zavisi kako će iračka djeca rasti u budućnosti.

Preporuka redakcije