1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Kulen Vakuf - slijepo crijevo Krajine

Sliv Une, od Martin-Broda, preko Kulen-Vakufa, pa do Bihaća, od nedavno i zvanično nosi naziv "Nacionalni park". Za stanovništvo koje je za državu oduvijek "zadnja rupa na svirali", ovo bi moglo značiti novi život.

default

Tabla na ulazu u Kulen Vakuf. U daljini se vidi kula Ostrovica.

Od Bihaća prema Kulen-Vakufu put vodi preko krajiških planina i kroz gustu crnogoričnu šume. Prije sela Ćukovi svako malo na vijugavoj cesti prednost imaju manja stada ovaca, prolazimo pored šarenih košnica i pčelinjaka, tu i tamo nazire se i po koji plast sijena. Putniku namjernku uskoro je onda ponovo saputnica i rijeka Una; ona Una koja s ljetom u ovaj kraj privuče lovce, ribolovce i razne druge ljubitelje prirode.

Zimska idila se pretvara u zimsku depresiju

Ali kad ljeto prođe i kada turisti odu, cijeli ovaj kraj kao da utone u zimski san. Kulen-Vakuf je mala bosanska kasaba, a iz ponekog dimnjaka dim već seže ka Ostrovici, staroj kuli iznad mjesta. Ostrovica je stari srednjovjekovni grad, a mala replika njegovih bedema nastaje sada i u samom mjestu.

Denkmal für in den Krieg getöteten Soldaten.

Jedini objekat koji se gradi u Kulen Vakufu

Dok pognut i okružen alatkama dorađuje kamene ploče, Hašim Abdić opisuje nam život ovog mjesta za tmurnih zimskih dana.: "Vakuf je slijepo crijevo, mrtvo sve, nema tu života, nema naroda. Dosta je tu ljudi izginulo, malo ih se ivratilo. Jedne te iste viđaš svaki dan, nema tu naroda."

Hašim Abdić sa još nekoliko radnika u samom centru Kulen-Vakufa gradi spomenik palim borcima i civilnim žrtvama zadnjega rata. A on je zapravo maketa srednjevjekovnog grada na Ostrovici. Radovi na spomeniku trenutno su jedina atrakcija u čaršiji, svako malo, priča Hašim, navrati i poneki "lokalni kontrolor". Jedan od onih dobronamjernih je Dedo Dervišević: "Evo ovako malo gledam šta rade, pošto sam i ja tesar, pa znam kako se to radi, pa da im ukažem na greške ako su nesšto pogrešno uradili. Samo što Hamdo ne da reći da griješe, mi šta radimo, kaže, mi zlatimo ."

A onda razgovaramo o slaboj perspektivi mjesta i neiskorištenim turističkim atrakcijama, i o tome kako ništa više nije kao što je nekad bilo.

Ne diraj druga Tita!

"Samo ako nema proizvodnje, ima poljoprivreda. Ljudi mogu živjeti i od poljoprivrede, ako me razumijete. Poljoprivrednici su u onoj državi bolje radili, omladina danas neće da radi ništa što se tiče poljoprivrede, to je jako loše."

Hasim Abdic

Hašim Abdić i 'lokalni kontrolor' Dedo Dervišević

Na spominjanje „one države“ u razgovor se uključuje i Hamdo, takođe zaposlen na izgradnji spomenika palim borcima: "Mi radimo ovdje imitaciju onog starog grada na Ostrovici. A tamo ispod one kule, vidim, piše Tito? Piše, to se ovdje obnavlja svake godine. To se ovdje ne dira? Ne dira. Pa Tito je bio dobar čovjek, bolje nam je bilo nego sad, jeste Boga mi, meni je bilo bolje hiljadu puta."

Jedino Unska regata oživi grad

Ni ranije se, pričaju nam Vakufljani, turističkim potencijalima ovoga kraja nije se pridavala posebna pažnja, ali su barem radile fabrike i državna postrojenja. Cijeli je kraj sada istina proglašen nacionalnim parkom, zastićena zona počinje još u Martin-Brodu. Ali da li će sada država ulagati i u turističku infrastrukturu: država ko država, vele, nikad joj nije vjerovati: "Vakuf onako malo oživi kad je regata? Ma jedino to i kad malo turisti dođu, to je sve. A kako je poslije regate? Ma kao i prije regate. Nema ništa. Ništa. Ovo što nas ima ovdje, a nema nas puno, puno je mladih ljudi izginulo, na žalost."

" Šta je to, ja na znam, to treba političare pitati. Oni trebaju da iznađu mogućnost, da pokrenu poljoprivredu. I privredu i poljoprivredu. Ova polja okolo, nisu obrađena? Ma ništa, ništa, ni 20% se ne obrađuje. Sve je to kriva politika. Malo se sastanaka po mjesnim zajednicama održava što se tiče poljoprivrede. Treba malo više da se angažuju oko toga. Odma će biti posla. Omladina bi manje trošila i drogu i manje bi lutala i manje bi bilo problema. Čovjeka treba zaposliti i ne dati mu da vodi politiku onaj ko nije za politiku, jel tako! Politiku treba da vodi političar, a danas vode svi politiku. I zato nam je ovako kako jeste. Trebamo više raditi, a manje voditi politiku.", kaže Hašim.

Politički centar grada je Hakanova gostionica

Glavni politički centar Kulen-Vakufa je Hakanova gostionica na drugoj strani Une. Tamo se već često raspravljalo i o gradnji hidroelektrane na Uncu u Martin Brodu uzvodno od Kulen Vakufa, pa nas interesuje šta o tome misli stanovništvo. Treba li je graditi, hoće li uništiti prirodu? Samo što inače gostoljubivi Hakan, danas nije raspoložen za razgovor. "Ma daj bježi", kaže Hakan, "pitaj Boga gdje to ide."

Sa zimom u Vakuf stignu i depresije, kaže nam onda na izlazu jedan gost, pravdajući prijatelja Hakana, a ni prošla zima, dodaje, nije bila posebno unosna.

Martin-Brod se uželio omladine

Orthodoxe Kirche Rmanj in Martin Brod, eine der älteste in Bosnien und Herzegowina.

Manastir 'Rmanj' je jedan od najstarijih pravoslavnih objekata u BiH

Nastavljamo put dalje ka Martin-Brodu, slijedi 8 kilometara makadama. Martin-Brod je jedan od najpoznatijih ribolovnih revira u cijeloj Evropi, ovdje počinje i Unska regata. A ovdje se nalazi i pravoslavni manastir Rmanj, star preko 600 godina.

Tačno ispred manastira, odmah do Une i ribogojilišta, zatičemo ribolovnog lovočuvara Veljku Aleksića: "Ovdje je težak život. Zbog toga što nemamo prevoza, nemamo ovdje doktora, sedmično nam dolazi, ovdje bude samo po sat vremena. Velika je količina staraca u okolini, ne samo u Martin-Brodu, već i sela oko Martin-Broda, sve starci. Gdje su mladi? Mladi su otišli kroz svijet, za hljebom! Fabrike, industrija, poljoprivreda? To je izumrlo, nema ko, nema šta i nema se s čime. Nemamo s čim da živimo! I kako je onda kad i ribara ofali? Pa čuj, dok je ribara i dok je turizma, nešto je. Čima nema ribara, nema sezone, dolazi zima, pusto. Šta vidiš ulicom ide samo staro i nejako."

Fischer Veljko Aleksic aus Martin Brod

Veljko Aleksić: Kad odu ribari, onda je ovo mrtav kraj

Veljko Aleksić priča nam kako je grad Bihać opštini Martin Brod poklonio jedno terensko vozilo, te kako je gradonačelnik obećao i traktor. A dogodine bi, veli, i put od Kulen-Vakufa do Martin-Broda mogao biti asfaltiran. Ko zna, tako bi možda zaživio i vjerski turizam, manastir Rmanj jedno je od najstarijih pravoslavnih zdanja u BiH. Uz njega ove je godine izgradjen i kaluđerski konak.

"Da to je konak za crkvenu gospodu", objašnjava Veljko "za kaluđere. A što se tiče manstira, manastir nije diran ni upropašten nikako. Zahvaljujući svim svjesnim ljudima nisu ga uništavali. Kako je sa kaluđerima? Pa čuj, kaluđeri su jako fini ljudi, svi mogu ući, ko god želi, mislim, počastiće te, jako su divni ljudi."

Gostioničar Veljko se nada novim gostima

Veljko Babic aus Martin Brod, Bosnien und Herzegowina

Veljko Babić i njegova djevojka Sanja se nadaju turistima

Od ono malo mladih ljudi koje spominje lovočuvar Aleksić, ovdje si i Veljko Babić i njegova djevojka. Oni u Martin Brodu dočekuju turiste, nude im smještaj i dobru potočnu pastrmku. No Veljko nam priča kako se i on ne uzda posebno u pomoć države: "Ja sam počeo raditi prije tri godine i pokušavam to prilagoditi domaćim i stranim turistima. Udovoljiti njihovim prohtjevima, znači obogatiti ponudu i proširiti. Eh sad, koliko ja to mogu sam, to je drugo pitanje", priča Veljko. " Sad dolazi zima, vidjećemo. Mada i zimi ima posla, manje imamo gostiju, pa im možemo posvetiti više pažnje."

Veljko nam priča kako bi dobro bilo da se otvore i granični prelazi prema Hrvatskoj; jer mnogi bi turisti iz Martin Broda rado nastavili put preko granice, ali se za prelazak granice moraju vraćati; često i do samog Bihaća.

Jednog dana će biti bolje...

Milan Radic

Milan Radić sprema zimnicu i nada se boljim vremenima

Kako nas u Martin Brodu i mrkim krajiškim šumama ne bi uhvatila noć, spremamo se za povratak, ali ipak zastajemo ispred kuće Milana Radića, koji upravo sprema zimnicu. Zimnicu iz vlastite proizvodnje, kaže nam ponosno, i sipa po jednu ljutu krajišku.

"Pa znate šta, ovo je područje faktički bilo zapostavljeno još u onom sistemu u bivšoj Jugoslaviji. Međutim, ovo područje sliva rijeke Une, pa Martin-Brod, pa Kulen-Vakuf, pa sve do Bihaća, to je ravno Plitvičkim jezerima. Ako nije i bolje. Međutim bilo je zapostavljeno, nisu imali sluha za to oni predstavnici vlasti, tako da evo sad je to nešto u povoju počelo oko nacionalnog parka, zakon je usvojen, pa vidjećemo šta će biti. Nadati se. Pa nadamo se mi stalno, zato i ostajemo na ovim prostorima i živimo, jer računamo jednog dana da će doći bolje!"