1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Krvna osveta u Albaniji

Albanija je nakon sloma komunizma na putu ka modernoj demokratskoj pravnoj državi. Međutim, u toj zemlji još uvijek postoje regioni u kojima je na snazi kanon Leke Dukađinija, što podrzumijeva da je na snazi đakmarja – krvna osveta.

Tirana

Tirana

Krvna osveta može trajati i nekoliko generacija, zbog krvne osvete su neke porodice izbrisane sa lica zemlje. Država je pooštrila kaznene mjere za ovaj prestup i nadležnim organima u Albaniji je pošlo za rukom da pomire čak 3000 zavađenih familija. Ipak krvna osveta nije potpuno iskorijenjena, a i oni koji se zalažu za izmirenje nisu potpuno bezbjedni.

Pal Hila ustaje svako jutro veoma rano, i mota svoju prvu cigaretu već u spavaćoj sobi. Šta će donijeti dan? Šta će djeca jesti? To su njegove prve misli. On ne može napustiti kuću, i već godinama ne radi: "Dan provodim ovdje unutra. Ako ima struje gledam televiziju, ponekad čitam novine. Šta da radim? Kako da živite bez straha ako ne možete među ljude? Ako si hrabar možeš da izađeš i da umreš!”

Pal Hila živi tako već devet godina, iz straha od krvne osvete. Krov na kući prokišnjava, električni kablovi su loše izolovani, u kuću nije uvedena voda. Porodica ovog pedesetčetvorogodišnjaka je do grla u dugovima, pomoć od države nije dovoljna za preživljavanje. Njegova supruga ponekad zaradi nešto čisteći kuće. Ona se može slobodno kretati jer su žene isključene iz krvne osvete.

Sve je počelo 1995. Kada je Palov brat u svađi ubio Mehila Ćitetija. Počinilac je dospio u zatvor, ali familija Ćiteti se zaklela da će se osvetiti. Kao i mnogi koji se boje krvne osvete Pal Hila je sa ženom i dva sina pobjegao u grad. No, familija Ćiteti se nedavno takođe doselila u isti kraj. Prije dvije godine su kćerke ubijenog ubile Palovog sedamnaestogodišnjeg sina Zefina samo nekoliko metara od kuće. Te dvije djevojke su takođe osuđene na dugogodišnju zatvorsku kaznu. Iako prijatelji ovih porodica pokušavaju da posreduju, neprijateljstvo se i dalje nastavlja. Pal Hila mora da se boji za sopstveni život. Ipak, on ne želi da se sveti za sina: "Onaj koji prašta je bolji čovjek, njemu pripada čast i čak je jači”.

Porodica Ćiteti odbija da bilo šta kaže. Mada najnoviji statistički podaci govore da je broj slučajeva krvne osvete smanjen za 70 odsto, ovaj problem u Albaniji još uvijek postoji. U početku je ovaj fenomen bio vezan za katoličko stanovništvo, ali je u krug osvete u međuvremenu uvučeno mnogo muslimanskih porodica. Državne institucije navode da je u regionu Skadra krvnom osvetom pogođeno oko 300 porodica. 60 porodica je izolovano jer muški članovi ne mogu izaći iz kuće. Broj djece koja se ne usuđuju ići u školu je opao, ali se ipak radi o trideset dječaka.

Emin Spahija je donedavno bio na čelu jedne nevladine organizacije koja je pokušavala da izmiri porodice. Spahija je prije izvjesnog vremena objasnio zbog čega u Albaniji još uvijek ima krvne osvete: "Najvažniji razlozi su loše funkcionisanje pravnog sistema, nedostatak poštovanja zakona. Država mora u društvu ojačati svijest o pravnoj državi. Puno je ljudi koji se plaše prijaviti zločin jer nemaju povjerenja u pravosuđe”.

Emin Spahija je pod misterioznim okolnostima ubijen početkom avgusta. Da li je on svoju misiju izmirenja platio životom? Kritikovao je mutne poslove organizacija za posredovanje. Uoči svoje smrti on je izjavio: "U igri su milioni dolara, te sume ubiru organizacije koje profitiraju od krvne osvete. Takve organizacije imaju čak interes da u Albaniji ne bude mira. Kada bi postojala saradnja svih organizacija koje imaju cilj da iskorijene krvnu osvetu u Albaniji onda bi se taj cilj mogao ostvariti".

I Pal Hila je u međuvremenu izgubio povjerenje u državne institucije i posrednike. On se ničemu ne nada ni od policije. "Policija je ovdje bila nekoliko puta. Kažu to što moraju reći. Ali šta mogu da učine? Pomoć države u ovom slučaju je zaista skromna”.

Pal Hila i njegova žena Lula ipak imaju tračak svjetla u životu - sin Emanuel je rođen prije šest mjeseci, roditelji kažu da će im on unijeti nešto radosti u tužnu svakodnevnicu.