1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Krvna osveta i prisilni brak nisu dovoljni za azil?!

Bilo bi dobro kada bi nadležni odvojili kruške i jabuke, i prestali da govore paušalno – o opasnosti od izbjeglica sa Balkana. U ovom slučaju trebalo bi konstruktivno porazmisliti o njemačkoj politici u vezi sa Romima.

„Uglavnom su pogođeni Romi“, naslovio je Tagescajtung danas tekst Eriha Ratfeldera (Erich), koji piše: „Od marta je talas izbjeglica sa Kosova značajno smanjen. U sjevernoj Albaniji su krijumčari ljudima doduše još uvijek aktivni, obećavaju med i mlijeko onima koji se upute u Njemačku, ali, raščulo se takođe da su povratnici sa Kosova siromašniji nego prije izbeglištva.

Većini izbjeglica nije bilo stalo do džeparca i niti džabalebarenja po izbjegličkim domovima. Ljudi su se nadali poslu i perspektivi za sebe i svoju djecu. Od toga nema ništa – to je u ime Savezne Republike Njemačke jasno dao do znanja Savezni zavod za izbjeglice.

Porazmisliti o njemačkoj politici

Imajući namjeru da smanji džeparac i zabrani ponovni ulazak protjeranim izbjeglicama, ova ustanova će prije svega pogoditi Rome. S obzirom na njihovu izolaciju u društvima na Balkanu, Romi se hvataju za svaku slamku, kako bi preživjeli. Džeparac jednog koji zatraži azil pomaže porodicama u domovini da barem ne gladuju, a prije svega su Romi ti koji i poslije protjerivanja pokušavaju ponovo da uđu u Njemačku. Bilo bi dobro kada bi nadležni odvojili kruške i jabuke, i prestali da govore paušalno – o opasnosti od izbjeglica sa Balkana. U ovom slučaju trebalo bi konstruktivno porazmisliti o njemačkoj politici u vezi sa Romima i imigraciji. Ali, to je vjerovatno previše veliki zahtjev", završava ironično Tagescatung.

Albanien Blutrache

Ovo je kuća u kojoj se na sjeveru Albanije jedna porodica sakrila od krvne osvete

Cajt u jednom od članaka posvećenom izbjeglicama izdvaja loš položaj žena, kao razlog za ne proglašavanje nekih država zemljama sigurnog porijekla: „Žena koju muž tuče, ima sreće ako u njenoj zemlji bjesni građanski rat – jer tako ima šanse da dobije azil u Njemačkoj. Ali, ako joj u albanskim planinama prijeti smrt od sopstvene porodice, izgledi za azil u Njemačkoj su loši. Onaj ko hoće da proglasi sigurnim zemlje u kojima su žene masovno ugnjetavane, taj nije dobro informisan, ili prosto za to neće da čuje.

Na samitu o azilu u Njemačkoj 9. septembra biće riječi o tome da se i Albanija, Crna Gora i Kosovo klasifikuju kao sigurne zemlje porijekla. Da su te zemlje sigurne, bile bi u EU. Nedostatak vladavine prava uvijek pogađa ranjive grupe, a to na Balkanu nisu samo Romi već i žene. One su te koje pate kada država nije u stanju da štiti sve, ili pak to ne želi.

Krvna osveta i prisilni brak nisu dovoljni za azil?

U Albaniji je najveći problem za žene Kanun. Ovo običajno pravo se prenosi usmeno i radi jednostavnosti, može se nazvati šerijatom Albanaca. Bitni elementi Kanuna su krvna osveta i prisilni brak. Od kraja Hladnog rata broj žrtava se povećava. Kanun je čak uticao i na oblikovanje modernih zakona: nasilje u porodici se tretira kao krivično djelo tek od prije tri godine. Počinioci veoma rijetko bivaju kažnjavani, a većina žena povlači krivičnu prijavu i zahtjev za zaštitu.

Albanska država nije u stanju da svoje građanke štiti od trgovaca ljudima. Bande kidnapuju Albanke i prisiljavaju ih na prostituciju. Pored toga, u međuvremenu je prekinuto toliko trudnoća sa ženskim fetusima, da se odnos polova u toj zemlji trajno promijenio. To sve može da se sazna ako se razgovara sa Albankama, ako ih saslušamo. Baš kao što su to uradile vlasti u Belgiji. Tamo je Albanija 2012. klasifikovana kao bezbjedna zemlja porekla. U mjesecima koji su uslijedili ipak je odobreno 17,2 odsto zahtjeva za azil.

Njemačka ne umije sa ženama izbjeglicama

Od oktobra 2014. Albanija se u Belgiji više ne smatra sigurnom zemljom porijekla. Njemačka tradicionalno ne umije sa ženama izbjeglicama: tek od 2005. je rodno zasnovano nasilje od članova porodice, priznato kao razlog za azil. Suprotno raširenom mišljenju, prilikom saslušanja za dobijanje azila, žene ne kukaju nad svojom sudbinom. Mnoge žrtve nasilja, moraju da se podstiču da pričaju o svojim iskustvima. Advokati se žale da se razgovori sa podnosiocima zahtjeva za azil sa Balkana ne vode stručno - traju često samo 30 minuta, i pritomse sve vrti oko puta kojim su došli, kako bi mogli biti deportovani u treće zemlje.

Mnogim ženama se čini nemogućim da se za tako kratko vrijeme povjere ljudima u stranoj zemlji. Možda je, priznati da je to tako, čin mentalnog balansiranja. Diskusijom o rodnoj tematici u Njemačkoj dominiraju uvrijeđeni muškarci i mlade žene koje na Tviteru, pišu ko im je šta i kakvim tonom rekao. Albanija i Kanun su od toga veoma, veoma udaljeni. A baš bi žene koje odatle dolaze mogle da profitiraju Njemačke i njenog velikog znanja u ovoj oblasti. Imigracija donosi promjenu, možda čak i za feministkinje.