Kruh naš svagdašnji – sve više iz uvoza
11. mart 2018
Nedavna vijest da poduzeće Kvasac više neće praviti svježi istoimeni proizvod, u prvi je plan javne pažnje istaknula činjenicu da time i općenito prestaje proizvodnja svježeg kvasca u Hrvatskoj. Francuska korporacija Lesaffre, vlasnik poduzeća iz Prigorja Brdovečkog pokraj Zaprešića, odlučio je da će iz tih pogona ubuduće plasirati samo suhi kvasac. Oproštaj od popularnih kockica svježeg Di-go kvasca, međutim, znači i odlazak na burzu rada oko 60 radnika koji su ga proizvodili. Pridodamo li znane statistike o naglo rastućem uvozu pekarskih proizvoda u Hrvatsku nakon ulaska te zemlje u Europsku uniju, čitava priča dobiva bitno ozbiljnije i tmurnije tonove.
Pročitajte i: U Hrvatskoj neće imati tko raditi?
„Prestanak proizvodnje svježeg kvasca, odnosno zatvaranje pogona u Prigorju Brdovečkom jasan je pokazatelj kako se u Hrvatskoj po ovakvim tržišnim uvjetima ne isplati ništa proizvoditi, čak i kad se radi o primarnoj prehrambenoj sirovini kao što je kvasac koji se koristi na dnevnoj bazi", rekao nam je tim povodom Goran Đulić, medijski analitičar ekonomske politike i pripadajućih aktualnih okolnosti. Kazano konkretnim brojevima, situacija primarno izgleda ovako: u odnosu na 2012. godinu, posljednju uoči ulaska RH u EU, 2016. godine bilježi se napadno uočljiv porast uvoza svih vrsta kruha, pekarskih proizvoda kao što su pizze i pite, kao i keksa.
Navala smrznutih polupečenih proizvoda iz EU-a
Običnih tipova kruha – bez meda, jaja, sira, vrhnja, grožđica i sličnog – uvozilo se nešto preko sedam tisuća tona godišnje, ali je to poraslo na oko 10 i pol tisuća tona. Pizza i pita uvozilo se malo više od četiri tisuće tona, u odnosu na gotovo osam i pol tisuća 2016. godine. Stavka koja se tiče keksa, pak, narasla je u te četiri godine s oko 13 tisuća tona na oko 17 tisuća. Znači li to, naročito u svjetlu podatka o prestanku proizvodnje svježeg kvasca, da tijesto u Hrvatskoj značajno manje uskvasava negoli ranije? I da se hrvatski građani sve više hrane smrznutim polu-pečenim proizvodima iz drugih država EU-a, koji se dopremaju izravno u peći velikih trgovačkih lanaca i pekarnica?
„Ipak, to u vezi s proizvodnjom nije posrijedi, bez obzira što se u dijelu javnosti tako gleda na prilike koji spominjete", rekla nam je o tome Nada Barišić, direktorica Žitozajednice, udruženja domaćih mlinsko-pekarskih proizvođača. „Jer, iako raste uvoz, službeni pokazatelji otkrivaju da naša industrijska produkcija u glavnini slučajeva ne opada, a pomalo nam raste i izvoz. S tim da prestanak proizvodnje svježeg kvasca u RH nipošto nije dobra vijest, samo po sebi. No, primjerice, strani trgovački lanci – barem neki od njih – plasiraju već i pojedine hrvatske pekarske proizvode u inozemstvu, pa nismo samo na gubitku, nego smo nešto i dobili kroz slobodni tok roba u EU-u", kaže Nada Barišić.
Hrvatski građani sve više se hrane kruhom
Povišena osjetljivost hrvatske javnosti na ovu temu je naročito potencirana prošlog ljeta, kad je ministar poljoprivrede Tihomir Tolušić neskriveno populistički apelirao na građane da više kupuju hrvatske proizvode umjesto onih uvezenih na policama stranih trgovačkih lanaca. Srećom, nije to bila jedina njegova i državna mjera za usporavanje uvoza kojim se količina uvezene hrane približava dvotrećinskom udjelu u ukupno konzumiranim namirnicama u Hrvatskoj. Trendovi su svejedno i dalje veoma zabrinjavajući, što znači da je potrebno više regulacijskih mjera za njihovo preokretanje. No otkriva li istodobni porast uvoza pekarskih artikala i zadržavanje stare razine domaće proizvodnje, uz blagi porast uvoza, da se u Hrvatskoj ljudi sve više hrane upravo kruhom?
Pročitajte i: Proizvodnja organske hrane - šansa za BiH
„Brojevi doista upućuju na takav zaključak, iako je teško govoriti tako jednoznačno i decidirano. Ali, imamo li u vidu demografske trendove, npr. iseljavanje domaćeg stanovništva, čini se da tu ima istine. Stoga držimo da se država nekako mora odlučnije primiti u koštac s prehrambeno-proizvodnom i trgovinskom problematikom, da se olakša poslovanje domaćih poduzeća dok je to još moguće. U protivnom će definitivno doći do pada domaće industrijske proizvodnje u branši. Zasad naime ovdje još ne opada proizvodnja pšenice, kao ni brašna, no s navedenim uvoznim trendovima gotovih proizvoda ni to neće biti moguće dugo održati", rekla je direktorica Žitozajednice za DW.
Pobjednik ovakve tržišne utakmice je unaprijed jasan
Goran Đulić, s druge strane, upozorava na dodatne indikatore, poput saznanja da hrvatska država očito nije kapacitirana ni u segmentu provjere zdravstvene ispravnosti uvoznih prehrambenih proizvoda: „Primjer su skorašnji slučajevi jaja zaraženih salmonelom, smrznuto meso staro više desetljeća, itd. O nutritivnoj kvaliteti uvozne hrane da ne govorimo. Prednost pred kvalitetom ima isključivo niža cijena koja obara domaći proizvod, neovisno u čijem vlasništvu, a s ovakvim tržišnim tendencijama koje se sve više osjete na domaćem tržištu, ekonomska slika domaćeg prehrambenog i poljoprivrednog sektora nalikuje na davne 'mokre snove' Borislava Škegre kako se ništa ne isplati proizvoditi jer jeftinije sve uvoziti."
„Na zajedničkom europskom tržištu, gdje se svi takmiče u istoj kategoriji, ali startne pozicije su dijametralno suprotne, pobjednik je unaprijed jasan. Ovakvim tempom Hrvatska postaje – ili ostaje - prehrambeno ovisna zemlja o uvozu svega i svačega, a izvozu ničega", kazao nam je ovaj ekonomist. Time je svakako izvjesno i da je alarm hrvatske industrijske (ne)sposobnosti prehranjivanja vlastite populacije ne samo uključen, nego već prijeti da pregori od duge upotrebe. A nije zanemariv niti ružni dojam kako je ovaj put riječ upravo o kruhu kao općem simbolu hrane i blagostanja. No koji se u nepoželjnom tržišnom obratu pretvara u simbol namirnice za siromašne, te rastućeg profita za najjače trgovce na sceni.