1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Krompir - biljka 2008 godine

Potječe iz Južne Amerike, a u Aziji sada zauzima najviše mjesta. Širom svijeta uspijeva dostići proizvodnju od 315 milijuna tona a kancelarka Merkel kaže da je tipični njemčaki prehramberni proizvod - riječ je krumpiru.

Botaničari ga nazivaju solanum tuberosum, a UN ga je proglasio za prehrambenu biljku 2008 godine.

Botaničari ga nazivaju "solanum tuberosum", a UN ga je proglasio za prehrambenu biljku 2008 godine.

Španjolski osvajači su bili ti koji su, pored zlata, egzotičnog voća i čokolade, donijeli i krumpir u Europu. Međutim, tada nisu znali koje gospodarske i prehrambene vrijednosti krije ova biljka, kaže Gunter Hirschfelder sa Sveučilišta u Bonnu: "Oni jesu vidjeli da domaći narodi krumpir jedu, ali su ga ipak prvotno donijeli u Europu kao botaničku biljku. I zato se krumpir isprva uzgajao isključivo u botaničkim vrtovima, bez da su ga jeli." Narodi J u žne Amerike već tisućama godina prije Europljana jeli krumpir Ova biljka, puna vitamina, se već 8000 godina prije nove ere jela u južnoj Americi. Oko 2500. godine prije Krista se krumpir počeo i obrađivati. Nakon pojavljivanja u Europi dugo se koristio kao ukrasna biljka. Pruski kralj Friedrich Veliki je prepoznao koju vrijednost krije krumpir. On je pruskom narodu dobrodošao jer je u to doba vladala velika glad u Pruskoj.
Krompir se morao izboriti za svoje mjesto na tanjuru jer je isprva važio kao luksuzni proizvod.

Krompir se morao izboriti za svoje mjesto na tanjuru jer je isprva važio kao luksuzni proizvod.

Na kraju je ipak uspio probiti sebi put do svih kuhinja u Europi. Prema znanstvenim navodima krumpir je postao jedan od temeljnih prehrambenih proizvoda krajem 18. stoljeća. Razlog: rastući broj stanovništva i promjena klime. Dotadašnji glavni izvor prehrane - žitarice - nisu više bile dovoljne. Zato je narodu trebao novi izvor životno potrebnih kalorija, objašnjava Hirschfelder: „Od 1770-ih/80-ih imamo kišna i vlažna ljeta. A kišna i vlažna ljeta, gdje zemlja ostaje vlažna u biti nisu pogodna za žitarice, ali zato za krumpir." Do sredine 20. stoljeća Nijemci ga jeli 200 kg godišnje po osobi U 19. stoljeću se krumpir već potpuno udomaćio. Začini su još dodavani, a i raznorazne vrste jela su se počela spravljati od krumpira i s njim. Do iza Drugog svjetskog rata su Nijemci pojedinačno godišnje jeli više od 200 kilograma krumpira. Nakon gospodarskog uspona 50-ih i 60-ih godina Nijemci sve više jedu meso, masno i slatko, zaboravljajući pritom dobri stari krumpir. Tako se danas u Njemačkoj konzumira jedva 70 kilograma krumpira godišnje po osobi. Većina toga, odnosno 75%, na stol dolazi kao prerađeni proizvod iz tvornice, primjerice kao pomfrit ili čips. No, iako je uvelike smanjena konzumacija krumpira, on ipak neće izumrijeti.