Krenuo Marš mira

Refik Dervišević, rodom je iz Srebrenice a sada živi i svoju porodicu prehranjuje kao deminer u Tuzli. On je učesnik i prethodna tri Marša mira ali i učesnik onog marša iz '95.godine, kako su ga tada nazvali srebreničani „Marša smrti“,kada su se u julu probijali iz obuča Mladićeve vojske oko Srebrenice.

„Prvu godinu nisam se ničega sjeć'o na ovom putu, samo sam išao i šutio, onako sam razmišljo nešto. Nisam se mogo sjetiti ničega. Drugu godinu već sam se sjetio svega. Drugu godinu i treću godinu već znam sve one detalje, kud sam proš'o, gdje sam vidio zadnji put brata, gdje sam vidio zadnji put mnogo drugova svojih ratnih koji su ostali, koji nisu danas sa nama živima“, kaže Dervišević.

U koloni od preko 2 000 ljudi, vjerovatno jedan od najstarijih medju njima, je 81-ogodišnji Junuz Zupčević iz Trebinja. On je bio učesniki prethodna tri Marša mira ali pamti najviše traumatično iskustvo sa prvog marša kada je prenoćio na Crnom vrhu kod Zvornika, na mjestu na kojem će kasnije biti otkrivena jedna od najvećih masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini: „Kad smo druge godine pošli, dolazi fotoreporter, i tabla. Na tabli piše masovna grobnica bila. Onda sam zadrhtao pa kažem – Ja sam prošle godine spavao na ovoj masovnoj grobnici. To mi je teško palo“, kroz suze se prisjeća Junuz Zupčević.

“Tko nije vidio – ne zna“

U kolini Marša puno je mladih ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine. Dosta njih kao glavni motiv dolaska na Marš ističe želju da sazna od preživjelih srebreničana šta se na ovom putu zaista dogadjalo prije trinaest godina. Aida Mlinarević iz Donjeg Vakufa, treći put je na maršu.

„Svi misle da znaju sve ali dok ne dodju ovdje i dok ne vide, dok se ne upoznaju s ljudima koji su preživjeli te takve stvari, ništa ne znaju“, tvrdi Aida Mlinarević

Sanja Jekauc došla je u grupi od sedam maladih ljudi iz Jajca: „Ja sam tek osjetila, u pravom smislu to kad sam došla i kad sam bila u Potočarima, kad sam upoznala ove ljude, i onda sam uzela dosta knjiga i nastojim da to proširim u svom gradu, mada moram reći, žalosno je što ljudi još uvijek nemaju razvijenu svijest, bar kod nas, isto ko da se to ne dešava u našoj državi nego u nekoj drugoj“, s rezignacijom konstatuje Sanja.

Učesnici Marša mira će danas, i u naredna dva dana, od Nezuka do Srebrenice prepješačiti oko 100 kilometara. Tokom ovog puta moći će, na nekoliko časova istorije, koji će biti održani na mjestima masovnog stradanja srebreničana, od direktnih učesnika marša iz jula '95.godine čuti kazivanja o dogadjajima koji će zauvijek ostati urezani u pamćenju oko 3 000 preživjelih učesnika Marša smrti.