Krajišnik svjedok vlastite obrane

Očekivalo se da će Momčilo Krajišnik sa optuženičke preći na klupu za svjedoke na samom početku jutrošnjeg zasjedanja - u devet časova - ali su taj trenutak sve do podne odložila različita proceduralna i formalna pitanja.

Krajišnikov branitelj, engleski advokat Nikolas Stjuart započeo je ispitivanje svog branjenika na osnovu izjave koju je napisao zajedno sa optuženim. U 45 tačaka te izjave Krajišnik daje osnovne biografske podatke o sebi i objašnjava kako je upoznao čelne ljude Srpske Demokratske stranke i ušao u politički život.

Rekao je da je sreo Radovana Karadžića 1983. godine, ali u privatnim, nepolitičkim okolnostima. Tada je bio jedan od direktora finansijskih službi "Energoinvesta", a Karadžić je honorarno radio u ambulanti tog velikog sarajevskog preduzeća. Pošto je pomogao Karadžiću oko dobijanja kredita za izgradnju stambeno-poslovnog prostora, optužen je zajedno s njim za malverzacije i osudjen na kaznu zatvora. Po njegovoj izjavi, oslobodjen je krivice u toj aferi 1989. godine.

Nije se uopšte bavio politikom sve do sredine 1990, kad se učlanio u Srpsku Demokratsku stranku na njenoj osnivačkoj skupštini 12. jula te godine.

Sem učešća u radio i TV emisijama, u kojima je zastupao SDS, nije imao nikakvog drugog političkog angažmana, ali je poslije prvih višestranačkih izbora u Bosni i Hercegovini 1990. godine, kad su pobijedile nacionalne stranke, predložen, kao kandidat SDS, za predsjednika skupštine Bosne i Hercegovine. Od tada počinje njegov politički put koji je završen hapšenjem i prebacivanjem u pritvor Haškog tribunala u Sheveningenu u aprilu 2000.

Do kraja današnjeg zasjedanja iscrpljena su pitanja u vezi sa 45 tačaka Krajišnikove uvodne izjave. U sljedećih mjesec dana, koliko se predvidja da će trajati svjedočenje, branitelj Stjuart i njegov tim nastojaće da ospore navode optužnice, koja Krajišnika tereti za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

U 37 bosanskohercegovačkih opština Bošnjaci i bosanski Hrvati su 1992. godine, prema optužnici, bili izloženi "ubijanju, zatočavanju, fizičkom i psihičkom zlostavljanju, nehumanim uslovima života u zatočeničkim logorima i prisilnom radu", za šta, tvrde tužioci, snosi odgovornost optuženi pošto je u to vrijeme bio na jednoj od najviših funkcija u Republici Srpskoj, to jest predsjednik Skupštine bosanskih Srba.