1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Kraj prisilnim brakovima nakon silovanja

Žene u Maroku mogu odahnuti. Njih zakon ubuduće više neće prisiljavati na udaju s muškarcem koji ih je silovao. No, samom izmjenom zakona pravda ipak nije u potpunosti zadovoljena.

Dvije godine se borila za izmjenu ovog zakona. Pa ipak, Houda Lamqaddam ipak nije u slavljeničkom raspoloženju. U srijedu, 22.siječnja, marokanski Parlament je ukinuo jedan vrlo sporan zakon. Prema njemu su svi oni koji bi silovali neku maloljetnicu prošli nekažnjeno ukoliko bi oženili žrtvu. Same žene su time najčešće bile dvostruko kažnjene. Jedna od njih bila je i 16-godišnja Amina. Njezin je slučaj 2012. godine šokirao Maroko: samo nekoliko tjedana nakon vjenčanja s muškarcem koji ju je silovao, djevojka je počinila samoubojstvo. Na brak ju je prisilio sudac, ali i njezina obitelj kako bi time sačuvala čast.

Žene ne štiti nitko

Ovakva praksa sklapanja brakova nakon silovanja bila je u Maroku do sada uobičajena i legalizirana člankom 475 Kaznenog zakona. Tako se zvao i film („475LeFilm“), kao i cijelokupna kampanja protiv seksualnog nasilja koja je 2013. godine dobila nagradu Deutsche Wellea za najbolju online aktivnost na polju socijalnog angažmana. „Ukidanje članka 475 je svakako jako dobra vijest. No, to ipak nije dovoljno. Za žene, žrtve silovanja, je još uvijek jako teško dobiti pravdu“, kaže Houda Lamqaddam. Ona dodaje kako je sam pravni sustav u Maroku najčešće na strani muškarca. „Ima muškaraca koji uvijek štite počinitelje. Žene, žrtve silovanja i drugog seksualnog nasilja, ne štiti nitko. One u biti nemaju nikog kome se mogu obratiti. Čak i same njihove obitelji krivicu svaljuju na njih“, objašanjava ona.

Houda Alaqidi. The Bobs Gewinner Marokko Jugendinitiative 475

Houda Alaqidi

Naime, iako jednakost između žene i muškarca od 2011. godine jamči i marokanski Ustav, ona do sada još nije doprla do svakodnevice. Žene moraju biti „čiste i nevine“, u protivnom ih obitelj odbacuje. „Prljave“ žene vrijede kao manje vrijedne, njih više ne želi niti jedan muškarac. Ovaj mentalitet je čvrsti dio tradicije jednog dijela marokanskog društva. I upravo je to ono protiv čega se bori Houda Lamqaddam.

„Zato što su stigmatizirane i diskriminirane i zato što žele zaštiti svoje obitelji, upravo zato mnoge žene koje su doživjele silovanje se ne usuđuju o tome govoriti“, kaže Liesl Gernholtz, direktorica odsjeka za ženska prava pri organizaciji Human Rights Watch. „I to je zapravo globalni problem, globalni izazov i to ne samo za Maroko. Postavlja se uopće pitanje na koji način se zemlje i zajednice odnose prema silovanju. I na koji način spriječavaju nasilje nad ženama“, objašnjava ona.

Promijeniti se moraju i policija i obitelji

„Psihička bol i posljedice koje nastaju uslijed silovanja, teško da si netko tko to nije doživio može uopće zamisliti. Zato pozdravljam promjene u marokanskom zakonu. Ovom odlukom ne priznaje se samo da je silovanje kazneno djelo koji mora biti kažnjeno, nego se priznaju i povrede koje nastaju kod žrtve koje se i nakon silovanja stalno mora suočavati s počiniteljem“, navodi ona.

No, samim donošenjem odluka i promjenama zakona problem nije rješen. Ovaj se zakon mora početi i primjenjivati. „Zakon moraju provoditi i policija i obitelji i cijelo društvo. Policija mora naučiti primjenjivati zakone, obitelji moraju naučiti štititi i cijeniti svoje djevojčice, društvo u cjelini mora žrtvama silovanja i drugog seksualno nasilja pružiti podršku, medicinsku i psihološku pomoć, mogućnost (tajnog) smještaja u koji žene mogu otići ako žele. I prije svega – Maroku je potreban zakon koji žene doista štititi od seksualno nasilja“, traži Houdan Lamqaddam.

Autorice: Helena Baers / Željka Telišman

Odgovorni urednik: Svetozar Savić