1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kraj jednog diktatora

Marlis Schaum9. april 2007

Na današnji dan prije četiri godine okončana 24-godišnja vladavina Saddama Husseina. 9.Aprila 2OO3. prodrle su američke trupe u centar Bagdada – čime je zapečaćena sudbina režima Saddama Husseina, diktator je srušen iako je tek nekoliko mjeseci kasnije pronadjen u jednoj rupi pod zemljom. Bio je to završetak jedne diktature koja je trajala 24 godine. Kraj, koji je nagoviješten već početkom devedesetih. O dogadjajima koji su doveli do rata Sjedinjenih Američkih Država protiv Iraka i konačno do rušenja Saddama Hussena više u osvrtu Marlis Schaum.

https://p.dw.com/p/AQDQ
Saddam Hussein
Saddam HusseinFoto: AP

Irak 199O. godine. Saddam Hussein ima problem: Naime nakon rata protiv Irana u osamdesetim godinama njegova državna kasa je bila prazna. 2.Augusta te iste godine njegove trupe su napale naftom bogatog susjeda Kuwait.

Samo dan nakon ovog napada Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda je donijelo odluku o privrednim sankcijama protiv Iraka.

Diktator je tada bio prisiljen da svome narodu racionalizira sredstva za život. No nije želio da se preda. 17. Januara 1991. američkoj naciji se obratio tadašnji predsjednik George Bush:

”Saveznici su počeli sa zračnim napadima na vojne ciljeve u Iraku i u Kuwaitu. Napadi se odvijaju u ovom trenutku dok ja govorim. U njih još uvijek nisu uključene kopnene trupe. Saddam Hussein je prije pet mjeseci počeo taj strašni rat protiv Kuwaita, protekle noći mi smo mu objavili rat”.

Jedanaest dana kasnije ovaj rat je bio završen.

No privredne sankcije Ujedinjenih naroda su i dalje ostale na snazi. UN je usvojio Rezoluciju broj 687, koju je Bagdad prihvatio. U Rezoluciji je pored stalog stajalo: Irak od sada ne smije da proizvodi i kupuje nikakvo oružje za masovno uništavanje niti rakete čiji je domet veći od 15O kilometara.

UN-ovi inspektori su tada trebali da nadgledaju uništavanje iračkog oružanog arsenala, medjutim Saddam Hussein je neprestano ometao njihov posao.

U Martu 1996. prvi put je odbio kontrolu jednog vojnog postrojenja. Dvije godine kasnije Ujedinjeni narodi su povukli svoje inspektore iz Iraka. Saddam Hussein je sistematski sabotirao nove pregovore.

No 2OO1. promjenio se ton Zapada prema Iraku. Novi predsjednik Sjedinjenih Država će postati George W. Bush. On je najavio da Saddam Hussein sistematski ne ispunjava rezolucije UN-a te da zbog toga nikada nije bio kažnjen. Trebale su da uslijede nove sankcije.

U medjuvremenu je došlo do terorističkih napada 11. Septembra 2OO1. godine. Sjedinjene Države su reagirale još oštrije. George W. Bush je rekao, da ima dokaze da Irak posjeduje oružje za masovno uništavanje te da postoji povezanost ove zemlje sa medjunarodnim terorizmom. 11. Septembra 2OO2. Bush je govorio pred Ujedinjenim narodima:

”Ako irački režim želi mir, treba odmah i bezuvjetno da se odrekne dalje proizvodnje svih vrsta oružja za masovno uništavanje kao i raketa dugog dometa te da ovo oružje pokaže i uništi. Ukoliko irački narod želi mir onda treba odmah da prekine sa podrškom teroristima te da pomogne da ih se savlada, na što su se obavezale sve države prema Rezoluciji Ujedinjenih naroda”.

Nedjelju dana kasnije Saddam Hussein je signalizirao spremnost da dopusti inspektorima da udju u zemlju.

U Novembru 2OO2. zbog toga je zaključena UN-ova Rezolucija 1441, prema kojoj je Irak u roku od trideset dana trebao da bude razoružan. Irak je to akceptirao, novi inspektori oružja su doputovali i mogli su čak prvi put da istraže i palaču Saddama Husseina.

7. Decembra 2OO2. Ujedinjeni narodi su objavili prvi izvještaj o programu razoružavanja Iraka. Sjedinjene Američke Države su zamjerile da je izvještaj pun rupa te da kooperacija Iraka nije dovoljna. Po nalogu američkog predsjednika tadašnji ministar vanjskih poslova Colin Powell je povećao pritisak u Vijeću sigurnosti Ujedinjene naroda:

”Kolege, vrijeme je da Vijeće sigurnosti pošalje jasnu poruku Saddamu, da mi nećemo dopustiti da nas on zavarava svojom taktikom. Niko ne želi rat, medjutim jasno je da je taj ograničeni napredak kojeg smo vidjeli te tih nekoliko substancijalnih promjena koje smo vidjeli, da je do njih zapravo došlo samo zbog toga jer se u stanju pripravnosti nalazi jedna velika borbena sila. Nacije koje su spremne da žrtvuju svje mladiće i žene, kako bi svijet oslobodili tog opasnog oružja”.

16. Marta 2OO3. sastali su se američki predsjednik Bush, šef britanske vlade Blair i španski premijer Aznar na Azorskim otocima. Oni su Saddamu Husseinu dali rok od 24 sata u kojem je trebao da se razoruža ili da ode u egzil. Irački diktator je to odbio. Četiri dana kasnije:

Sjedinjene Američke Države su zračnim napadima počele rat protiv Iraka. Njemačka vlada je izrazila zabrinutost.

9.Aprila 2OO3. Američke trupe su zauzele centar Bagdada. 24-godišnja vladavina Saddam Husseina je okončana.