Korupcija na Bečki način

Šefovi građevinskih kompanija sastajali su se u prvoklasnim hotelima i nakon nekoliko sastanaka najprije dogovorili stvaranje tajnog kartela koji bi, sa jedne strane diktirao cijene građevinskih usluga, a sa druge upravljao državnim tenderima. Tako su poslove trebali dobijati samo kompanije članice tzv. Kartela. Onim firmama koje to nisu željele postati, prijećeno je kaznama, koje je šef udruženja građevinskih radnika, i sam član tajne organizacije, mogao izreći i za sitnicu; npr. za neispunjavanje određenih sigurnosnih propisa za rad na građevini. Da stvar bude gora, raspodjela zarade od gradnje stambenih objekata od ukupno 200 miliona eura planirana je u saradnji sa samim poslodavcem, u ovom slučaju institucijama grada Beča zaduzenim za urbanizam, navodi se u saopštenju državnog tužilaštva. Za krivična djela sada će šefovi firmi i gradski činovnici morati odgovarati pred sudom.

Ovakvi slučajevi manipulisanja novcem poreskih obveznika u Austriji postaju sve češći i prema istraživanima Transparency Internationala zemlju su u prošloj godini koštali čak 23 milijarde eura. Stručnjaci ove organizacije predviđaju da će šteta nanesena ove godine porasti i iznositi oko 24 milijarde. U Austriji se sada svi slažu da državni organi moraju djelovati, međutim, dok ministrica pravde Maria Berger predlaže osnivanje nezavisnog ureda za borbu protiv korupcije, Ministarstvo unutrašnjih poslova smatra da je sadašnji sistem pravosuđa dovoljan i da mora intenzivnije raditi, kaže i šef sadašnjeg odjela za borbu protiv korupcije pri MUP-u Austrije, Matrin Krojtner:

“Ukoliko svu nadležnost nad ovom problematikom prepustimo samo jednom uredu onda i on sam dobija monopol nad tom problematikom i na taj način se automatski stvara mogućnost za dalju korupciju i u samoj toj instituciji.”

Svaki deseti Austrijanac radi na crno

Dodatni udar na austrijsku privredu je i rad na crno koji zemlju također godišnje košta 20 milijardi eura. Većini Austrijanaca usluge građevinskih preduzeća su preskupe, tako prema istraživanjima unverzitetskog profesora Fridriha Snajdera, koji se ovim fenomenom bavi već dugi niz godina, svaki deseti Austrijanac radi na crno, a svaki sedmi je već zapošljavao tzv. fusera. U želji da novac potrošača usmjeri u državnu kasu, državne institucije sada predlažu da se dio iznosa utrošenog novca ,na kako su navodi, “kućanske poslove” može dobiti nazad, i to na kraju godine, putem godišnjeg poreskog obračuna.

Koliko je država odlučna stati u kraj korupciji, radu na crno i utaji poreza, govori i činjenica da je nedavno od njemačkog Ministarstva finansija za cijelih 4,2 miliona eura odkupljena lista austrijskih građana koji su novac od mita i korupcije prebacivali na bakovne račune u Lichtensteinu, gdje je poreska stopa, u odnosu na austrijsku, gotovo zanemarljiva. 150 poreskih bjegunaca iz političkog, privrednog i sportskog života, kako se navodi u državnom tužilaštvu, Austrijska poreska služba nije odmah kontaktirala, već im je dala rok do kojeg mogu sami da se prijave. Time ,istina, ne ni izbjegli doplatu utajenog poreza ali bi izbjegli kazne za kriminale radnje. Od 150 prijavilo se 86 lica, rok je istekao prije dva dana, i sada su ponovo na potezu tužilaštvo i policija.