Konsekventno i ispravno
4. maj 2006
Srbijanski premijer Vojislav Koštunica je svoj provobitni odbijajući stav prema Haškog tribunala za ratne zločine značajno revidirao. Iako je bilo uzaludno, Koštunica se, još dok je bio predsjednik Jugoslavije, i nogama i rukama zalagao protiv izručenja Slobodana Miloševića. Međutim, Koštunica se u međuvremenu izjasnio za neograničenu saradnju svoje zemlje sa Den Hagom. 2004-te godine je uz saglasnost sa Haškim tribunalom, u Beogradu sa radom počeo Specijalni sud pred kojim se sudi srpskim vojnicima za počinjene ratne zločine. To je u svakom slučaju jasan dokaz povjerenja.
Međutim, kada se radi o dvije velike ribe, Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiču, tu se pokazuje da je srbijanski premijer važnije da se održi na vlasti. Led na kojem stoji je tanak: njegovu manjinsku vladu podržavaju socijalisti, partija, na čijim je proteklim izborima glavni kandidat bio Slobodan Milošević. Kao i ultra-nacionalistička Radikalna partija, najjača opoziciona snaga u parlamentu i ova partija je protiv izručenja Karadžića i Mladića. Simpatije zbog toga, ove političke partije pored jednog dijela stnovništva, stekle su i iz redova policije i vojske što otežava Karadžićev i Mladićev pronalazak i isporučenje pred lice pravde.
Ispravno je što je EU do daljeg zamrzla pregovore sa Srbijom i Crnom Gorom o sporazumu o asocijaciji i stabilizaciji. Ovo nije bio prvi ultimatum kojeg nije ispunila srpska vlada, koja se isporučenju Mladića primakla bar za jedan centimetar. A da ne govorimo o isporučenju Radovana Karadžića.
Međutim, ono što se iza ovakvih koraka EU skriva nije prava prijetnja, već trezvena realnost. Odstojanje Srbije i Crne Gore od Hrvatske i Makedonije na putu za EU se povećava iz dana u dan. Osim toga, u glavnim gradovima zemalja članica EU su sve glasniji oni, koji se protive daljem proširenju. Voz za Brisel još nije prošao, mada se njegovi točkovi okreću puno sporije. A ako se propusti, neizvjesno je kada će se pojaviti slijedeći.
Međutim, uzaludni su pokušaji da se izmijeni stav kod pojedinih da su optužnice protiv Karadžića i Mladića dio svjetske zavjere protiv kompletnog srpskog naroda. I privredna bijeda zbog koje većina mladih Srba ide u inostranstvo više dovodi do obrnutog zaključka, koji glasi: protiv dobra stanovništva, radi onaj ko štiti Karadžića i Mladića. EU veoma dobro može živjeti iz bez Srbije i Crne Gore, ali Srbija i Crna Gora iz svoje bijede ne može izaći bez EU.