1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Kongresom Semokratske stranke, počinje "vruća faza” predizborne kampanje za predsjedničke izbore u SAD

”Vruća faza" predizborne kampanje za predsjedničke izbore u SAD-u počinje u ponedjeljak, 26. Jula, kongresom Demokratske stranke u Bostonu u saveznoj državi Massachusetts. Rezultati istraživanja javnog mnijenja ukazuju na izjednačenu borbu između sadašnjeg predsjednika Džordža Buša i demokratskog kandidata Džona Kerija. I to uprkos tome što mnogi Amerikanci istovremeno priznaju da ne znaju mnogo o samom Keriju i njegovoj politici.

Džon Keri sa suprugom

Džon Keri sa suprugom

Kada su krajem prošle godine počeli predizbori za predsjedničkog kandidata u opozicionoj Demokratskoj stranci, s Kerryjem nitko nije ozbiljno računao. Jer, prije nego što se situacija okrenula u njegovu korist, on je doživio teške poraze na stranačkim predizborima u saveznim državama Iowi i New Hampshireu.

Kerryjev nastup posljednjeg dana kongresa Demokratske stranke u četvrtak, bit će odlučujući za ishod predsjedničkih izbora koji će se održati 2. novembra ove godine. Može li Kerry uvjeriti birače u saveznim državama na srednjem zapadu da je upravo on pogodan za predsjedničku dužnost? Može li ukloniti jaz između bogatih i siromašnih u američkom društvu? Može li ponovo ujediniti zemlju nakon spora oko rata u Iraku? Može li potaknuti entuzijazam koji je za Amerikance toliko važan?

Za mnoge kritičare odgovor na sva ta pitanja glasi: ”ne”. Oni tvrde da je Kerry preukočen i da mu nedostaje karizma, te da je njegovu suprugu, bogatu nasljednicu industrijske dinastije Heinz, teško zamisliti kao prvu damu SAD-a.

Kerry je, doduše, ratni junak čija je hrabrost u ratu u Vijetnamu bila nesporna. No, on se u 70-im istaka kao kritičar rata i time još i danas izaziva sumnjičavost kod konzervativnih Amerikanaca.

I njegovo izjašnjavanje uoči rata u Iraku ostavlja mnoga otvorena pitanja. On se izjasnio za rat, ali protiv pomoći u obnovi Iraka i Afganistana. Kerry te svoje neobične stavove sada objašnjava time da je svoj pristanak za pomoć u obnovi htio uvjetovati Bushovim povlačenjem poreznih olakšica za bogate. To je na prvi pogled shvatljivo, ali je nedopustivo u očima patriotskih birača koji očekuju da u kriznim situacijama svi podrže predsjednika.

No, uprkos toj proturječnoj politici prema Iraku, Kerry bi mogao iskoristiti Bushove slabosti zbog sve upitnijeg vojnog angažmana u toj zemlji. Tim svojim stavovima Kerry je do sada prikupio neočekivano mnogo novca za svoju predizbornu kampanju. On je za televizijske reklamne spotove već utrošio oko 200 miliona dolara, isto kao i Bush. Kerry se svojim spotovima obraća radnicima, etničkim manjinama i rubovima srednjeg sloja stanovništva, odnosno svima onima koji se mogu smatrati gubitnicima Bushovog predsjedničkog mandata. Kerryjev pozitivan potez je i to što je za potpredsjedničkog kandidata imenovao Johna Edwardsa, koji potiče s juga SAD-a, dakle odande gdje Bush tradicionalno uživa široku podršku.

No, mnogo toga govori u prilog tome da bi se Bush vrlo brzo mogao oporaviti. Privredni razvoj je zadovoljavajući, berza stabilna, firme ponovo zapošljavaju radnike. Na veliku podršku Bush tradicionalno može računati i kod vjerskih konzervativaca. Jer, on, koji je prije 15 godina ostavio alkohol i ponovo otkrio hrišćansku vjeru, za njih pretstavlja jakog političkog vođu od formata. Bush također i u borbi protiv terorizma ponovo dobija dobre ocjene. Amerikance ništa toliko ne ujedinjava kao opasnost izvana. Zato se može računati s tim da će upozorenja na opasnost od mogućih terorističkih napada biti sve češća što će se više približavati termin održavanja izbora. I na kraju, sve jedno ko će pobjediti, bezdan u američkom društvu bi mogao biti dublji nego što je sada.