1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Konačno istina o ubistvima kišobranom

Nakon 30 godina objavljeni su dokumenti iz arhiva bugarske tajne službe u kojima se konačno rasvjetljava jedno od najmisterioznijih ubistava u doba komunizma - novinara Georgija Markova, kritičara Teodora Žukova.

default

Bugarski novinar i disident Georgi Markov - ubijen 1978. godine

Godinama se priznati novinar Hristo Hristov borio za objavljivanje ovih dokumenata, prije nego ih je dobio u ruke.

Prije 30 godina, 11.septembra 1978., u Londonu je umro novinar BBC-ja Georgi Markov. U njegovom tijelu ljekari su našli milimetarski malu kuglicu koja je sadržavala otrovnu supstancu ricin. Nekoliko dana prije smrti nepoznati prolaznik je na londonskom mostu Voterlu (Waterloo) Georgiju Markovu zabio kišobran u nogu.

Nakon Markovljeve smrti u Parizu se dogodio sličan incident: jedan prolaznik je uspio ubosti kišobranom drugog bugarskog disidenta, novinara RFI-ija (Radio France International), Vladimira Kostova. Od tada, britanski Skotland Jard (Scottland Yard) istražuje slučajeve ovih neobičnih ubistava - ustvari likvidacija političkih protivnika.

Ubici odmor na Crnom moru?

Ueberwachungskamera Westminster London Big Ben

Dok će u Bugarskoj slučaj zastariti u Velikoj Britaniji vrijeme u procesuiranju ubistava ne igra ulogu

Sumnja je još tada odmah pala na bivšu Državnu službu Bugarske. Naime, Georgij Markov bio je dobro poznati kritičar režima Todora Živkova, čije su publikacije protiv bugarskog diktatora i tadašnjem komunističkog sistema imale širok odjek među Bugarima. Da je ubijen na rođendan Todora Živkova, 7. septembra, ukazuje na to da je bila osveta diktatora. Da li to sada novi detalji iz upravo otvorenih tajnih akata potvrđuju? Hristo Hristov: "Oni će to kategorički potvrditi! Pored osumnjičenog izvršioca naručenog ubistva postoji i čitav plan operacije protiv Georgija Markova. Crno na bijelo se vidi kako je naređeno da se on likvidira i da se, kako se navodi, 'učini neškodljivim državnom sistemu'".

Dalje činjenice govore da je izvršiocu naručenog ubistva, italijanskom agentu Frančesku Gulinu, dodijeljena posebna nagrada, kao i besplatni odmor na obali Crnog mora", kaže Hristov. Iako do pada Belrinskog zida i bugarskog sistema 1989. godine Galino više nije imao naloga, Državna obavještajna služba isplatila mu je 30 000 dolara. Velika Britanija i Danska, gdje je italijanski agent Gulino bio aktivan zvanično su 1993. zatražile akta od Bugarske, ali do danas ih nisu dobile. Hristov međutim, tajne akte ima već u rukama i kaže: „Ja sam sudjelovao u procesu i sud je ustvrdio da Nacionalna nadzorna služba mora otvoriti sve tajne arhive. Na osnovu toga sam ja i dobio oko 100 takvih akata.“

KGB davao upute

Im Focus KGB 03.03.2007 Emblem

Amblem KGB-a - Ruska tajna služba davala je instrukcije Bugarima

U arhivu je uočljivo da je Tajna državna služba Bugarske usko sarađivala sa sovjetskim KGB-om od kojeg je 1972. dobila upute i otrov te način upotrebe posebnog „kišobrana" iz kojeg se otrov bliskim kontaktom ispaljivao u žrtvu. Otkako je KGB priznao da je na molbu samog Todora Živkova, od '91. pomagao u likvidaciji novinara i bugarskog disidenta Markova, Moskva o tome šuti.

Ko je, dakle, najdirektnije odgovoran za ubistvo Markova. Za novinara Hristova je to jasno: „Političku odgovornost snosi, nema sumnje, Politbiro Komunističke partije Bugarske. Dakle, riječ je o političkom ubistvu. To što se dogodilo sa Markovim i Kostovim je u prvom redu djelo Državne obavještajne službe. Počinilac djela,međutim, može biti osuđen u međunarodnoj istrazi koju je poveo Skotland Jard. 11.Septembra ove godine, ovaj slučaj, prema bugarskom zakonu, zastarijeva. Ali u Velikoj Britanijiji zastarijevanja po pitanju ubistava nema.