Kompromis ne pomaže uvijek

Barak Obama je čovjek kompromisa. To je često dobra stvar. No, ponekad je srednji put najgora alternativa. Kao u slučaju Afganistana. Predsjednik želi tamo što je prije moguće rasporediti 30 000 dodatnih vojnika koje već nakon samo godinu dana treba vratiti natrag. Na taj način on želi svim stranama izaći u susret. Apsolutnim protivnicima rata, zagovornicima i onima koji bi borbu protiv El Kaide i talibana najradije vodili sa sigurne daljine. Pri tome on neće udovoljiti nikome.

Pacifistima je produženje rata na još najmanje dvije godine već previše. Oni koji kritiziraju to da se datum povlačenja utvrdi unaprijed neće se dati umiriti time da još nije utvrđeno kako brzo treba provesti povlačenje. A kratak vremenski okvir koji predsjednik zahtijeva za stacioniranje 30 000 vojnika biti će za ionako već umornu vojsku veliki logistički izazov.

Obama je ostao neodređen

Godina dana, koliko ovi vojnici trebaju ostati u Afganistanu, je kratko vrijeme da bi se istodobno porazila El Kaida, obrazovala afganistanska vojska i zaštitili civili. To je očito jasno i predsjedniku. Tako je on smislio izgovor u slučaju potrebe: Povlačenje, izjavio je Obama, ovisi od situacije na terenu. Dakle, o datumu povlačenja ipak se nije ozbiljno razmišljalo?

Osim toga, predsjednik je u brojnim aspektima svog govora ostao neodređen: Boravak svakog vojnika godišnje koštati će milion dolara. No, ni riječi nije bilo o tome koliko će koštati ukupno pojačanje trupa. Riječ o troškovima rata, što brojni žele čuti, predsjednik nije izustio. Neophodna odlučnost prema korumpiranoj afganistanskoj Vladi također je izostala. „Blanko ček više ne smije biti dat“, rekao je Obama. No, on je to rekao još u svom govoru u martu kada je naložio prvo pojačanje trupa. Da se ništa nije promijenilo postalo je više nego jasno tokom održavanja predsjedničkih izbora u Afganistanu na kojima su zabilježene brojne manipulacije.

Rezultati još tokom prvog mandata

Prilikom govora održanog u vojnoj akademiji West Point postalo je jasno koliko teško pada dobitniku Nobelove nagrade za mir da se uvlači u rat. Doduše Barak Obama je još tokom svoje predsjedničke kampanje rekao da je borba protiv El Kaide neophodna kako bi se zaštitio američki narod. Sada on štaviše ide i dalje i kaže da je u pitanju sigurnost cijelog svijeta. No, ratni predsjednik, koji to ozbiljno misli, nastupa drugačije i ne drži istodobno predavanje o američkim vrijednostima mira i slobode koje on, kako kaže, ne želi silom nametnuti drugim nacijama. Prisutni novaci slušali su predavanje i pristojno aplaudirali. No, nisu se doimali uvjerenim.

Jedno se predsjedniku Obami u svakom slučaju mora priznati: Njegov vremenski plan znači da će se on još tokom svog prvog predsjedničkog mandata morati suočiti sa uspjehom ili neuspjehom svoje strategije. To je jedna odlučujuća razlika u poređenju sa njegovim prethodnikom koji zakuhao ono što Barak Obama sada mora pokušati riješiti.

Autor: C. Bergmann (Z. Ilić)

Odg. urednik: S. Tanović