1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Komplikovani kurdski pejzaž na Bliskom istoku

Sukobi u Iraku, Siriji i Turskoj pokazali su da je sve više političkih i vojnih organizacija Kurda. DW objašnjava ko je ko u borbi koja se vodi na Bliskom istoku.

Abdullah Ocalan (Picture alliance/NurPhoto/D. Cupolo)

Vojnici u Sinjaru, Irak, slave rođendan Abdullaha Ocalana u aprilu 2016.

Prema procjenama u Turskoj, Iraku, Siriji i Iranu na prvim linijama velikog broja sukoba raspoređeno je između 23 i 35 miliona Kurda. Ovi sukobi mijenjaju trenutnu sliku Bliskog istoka. Kurdske snage u Siriji i Iraku, potpomognute američkim snagama, vode borbu protiv tzv. Islamske države. Međutim, Kurdi su podijeljeni unutar vlastitih redova i to na području cijelog Kurdistana. Obzirom da Sjedinjenje Američke Države podržavaju kurdske snage u Iraku i Siriji, SAD se našla u centru ovih rivalstava što ju je opet dovelo u spor odnosno neslaganje sa NATO-om i Turskom. 

Glavni unutarnji kurdski sukob je onaj između Kurdistanske radničke partije (PKK) i Kurdske demokratske partije (KDP) pod vođstvom Masouda Barzanija, predsjednika autonomne kurdske regionalne uprave u Iraku (KRG).

Podijeljena kurdska kvazi-država

KRG ima mnoge karakteristike jedne države. Ima vlastitu izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast, te sigurnosne snage. Svi ovi novoi vlasti su priznati unutar iračke ustavne federalne strukture. SAD, ali i članice EU, među njima i Njemačka, pruža im podršku kao svojim dugogodišnjim saveznicima.

Jedinice iračko-kurdske armije, poznate pod nazivom Pešmerga - „oni koji se suočavaju sa smrću" nisu ujedinjene i ne nalaze se pod istom komandom, iako sarađuju jedni s drugima. Barzanijeva KDP i njegov politički rival Patriotska unija Kurdistana (PUK) imaju odvojene jedinice Pešmergi. PUK je bliži (turskoj) Kurdskoj radničkoj partiji PKK, centralnoj vladi u Iraku i Iranu. To rivalstvo se odražava na Siriju i Tursku koja je opet bliska Barzaniju i njegovoj KDP.   

Infografik Tabelle Abkürzungen Kurdischer Gruppen ENG

Sirijske demokratske snage (SDF) podržane od SAD-a

SAD pomaže Sirijske demokratske snage (SDF) naoružanjem, podrškom iz vazduha, te sa oko 900 pripadnika specijalnih jedinica. SDF važe za najbolje borce protiv IS-a i u svojim redovima imaju oko 50.000 Kurda, Arapa, Turkmena i hrišćanskih boraca. Njihovo osnivanje podstakla je SAD 2015. godine dijelom i zbog zabrinutosti Turske zbog dominacije snaga YPG (sirijskih  Kurdskih zaštitnih trupa). YPG i YPJ Ženske zaštitne trupe, sastavljenje od isključivo vojnikinja, je oružano krilo Partije demokratske unije (PYD), kurdske lijevo orjentisane partije u Siriji. Skupa, oni čine pola Sirijskih demokratskih snaga SDF.

Unija kurdistanskih zajednica (KCK)

S druge strane, PYD je dio Unije kurdistanskih zajednica (KCK). To je pannacionalna krovna politička grupa, osnovana od strane PKK-a 2005. godine. Uniju KCK pored PYK, KCK koja obuhvata i PKK,čine i iranski ogranak Stranke za slobodan život u Kurdistanu (PJAK) i mnogo manji član PCDK (Kurdistanska partija demokratskog rješenja).

Svi članovi KCK-a prate ideologiju PKK-ovog lidera Abdullaha Očalana, koji sjedi u turskom zatvoru od 2011. godine. 

PKK je vodio skoro četiri decenije dugu naoružanu borbu protiv Turske, koja je završila sa 40.000 poginulih. Turska, SAD i zemlje EU, su PKK odavno proglasile terorističkom organizacijom. Turska pored PKK pod terorističkim organizacijama smatra i YPG/PYD kao i SDF i to upravo zbog njihovih veza sa PKK-om.

Sirija je odbacila PKK još 1998. godine nakon što je Turska prijetila da će napasti, ali nakon toga je ubrzo, nakon početka sirijskog građanskog rata 2011,.predala neke od svojih sjevernih dijelove PYD-u.

Cemil Bayik Gründungsmitglied PKK (picture-alliance/dpa)

Cemil Bayik je jedan od pet osnivača PKK

PKK pod drugim imenom?

S druge strane, Radnička partija Kurdistana PKK i Partija demokratske unije PYD odbacuju međusobne veze. Navode da imaju različitu strukturu, komandu i drugačije ciljeve.

PYD/YPG se fokusira na borbu protiv Islamske države i samo povremeno na pobunjeničke grupe u Siriji koje su podržane od strane Turske. Oni nisu na strani Assada i grupa se ne bori protiv sirijskih državnih snaga. PKK se s druge strane bori prvenstveno protiv Turske.

Ali YPG u svojim redovima ima na stotine turskih Kurda, uključujući i borce PKK koji su prešli u Siriju. Prije nego je počeo rat u Siriji, četvrtina PKK-ovih boraca je bila iz Sirije, što opet stavlja u pitanje njihov odnos sa YPG-om.

U međuvremenu, Sjedinjene Države su izjavile da vide dovoljno razlike između PYD-a i teroristički kategorizovanog PKK, da bi podržale YPG i SDF trupe koje se bore u Siriji. I obzirom da takav odnos traje već duže od dvije godine, PYD/YPG se javno udaljio od PKK.

Jedino što povezuje ove dvije strane – PKK i PYD – je činjenica da se pridržavaju Očalanove marksističko-lenjinističke ideologije i da se žele boriti protiv džihadista i njihovih trupa. Očalanova ideologija tzv "očalanizam" uključuje poštivanje ženskih prava, ljudskih prava, zaštitu životne okoline, komunalizam i „demokratsku autonomiju", kao osnovu federalnog sistema vladavine i model za demokratiju na Bliskom i Srednjem istoku. Ovakav politički model se kosi sa onim kod iračkih Kurda, čiji je vođa Barzani. Njihov sistem je baziran na plemenskim i porodičnim vezama i kapitalizmu.

Činjenice na terenu

Van bojnog polja, Partija demokratske unije PYD osniva autonomnu političku jedinicu na sjeveru Sirije baziranu na Očalanovoj ideologiji pod imenom Rojava. Turska se boji da će to ohrabriti turske Kurde, te da će PKK osnovati vlastitu zajednicu na južnim granicama države. To je dovelo do zategnutih odnosa Ankare sa Washingtonom.

Kontinuirani konflikt između SDF/YPG i Turske bi potkopao  ključni američki cilj -  pobjedu nad IS-om i njihovo uklanjanje iz samoprogašenog glavnog grada Raqqe.

Kao rezultat toga, Barzanijev KDP je podržao druge sirijske paravojne jedinice Kurda i slično kao u Turskoj, primijenio granični embargo nad područjima pod kontrolom PYD-a, podstičući unutrašnje tenzije među Kurdima.

Sljedeći konflikt

Pored tih tenzija, PKK je formirala naoružane jedinice unutar populacije Jezida u Iraku na području oko Sinjara u cilju odbrane protiv IS-a. Ovi Jezidi predstavljaju direktan izazov za Barzanija, koga mnogi Jezidi optužuju da ih je ostavio na cjedilu za vrijeme genocida 2014. godine.

Za PKK, Sinjar je važna strateška tačka. Sa povlačenjem IS-a, Sinjar će za PKK biti kopneni koridor i transportni centar koji povezuje Siriju s centrom Kurda u Qandilu. Turska nastoji spriječiti PKK da osnuje svoj drugi centar u Sinjaru. S tim u vezi, turske snage su prošlog mjeseca bombardovale Sinjar i prijetile vojnom operacijom kojom bi se uklonio PKK iz tog područja.

 

Preporuka redakcije