1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Kompjuterske igrice, ovisnost, pa djevojke

Kompjuterske igre su prerasle u interaktivni medij, koji, posebno među mladima, stvara ovisnost. Neki su čak i prijatelje zamijenili novim kompjuterskim igrama. Ko je kriv? Roditelji, proizvođači igrica ili neko treći.

Djeca sjede za kompjuterima.

Još su premladi da traže djevojke ili momke. Život ispunjavaju ratnim igricama na kompjuteru.

Kompjuterske igrice se najčešće dovode u vezu sa nasiljem među najmlađima. Tada se ispituje da li je dotična mlada osoba na kompjuterima često gledala “igre u kojima se ubija“, da li je bila izolovana i živjela u svom vlastitom, virtuelnom svijetu. Univerzitet u Lajpcigu je objavio studiju o tome koliko ove „igre nasiljem“ utiču na mlade i njihovo asocijalno ponašanje. Same „igrice“ nisu osnovni problem. Pedeset godina je prošlo otkad je američki

Dječak sjedi za kompjuterom i igra neku ratnu igricu.

Ratne igrice često razlog nasilja među mladima.

fizičar svjetskoj javnosti predstavio prvu kompjutersku igru “Tennis for Two“ (Tenis za dvoje). Tada je to bila samo demonstracija tehničkih mogućnosti i bezazlena igra, a danas se već može govoriti o posebnom interaktivnom mediju, kao dijelu globalne kulture mladih. Kulture koja se uvijek nanovo definiše i nerijetko kritički posmatra.

World of Warcraft

Posebno su popularne postale “Party-igrice“, gdje sudjeluje više mladih osoba, prijatelja. 80 posto mladih više voli upravo takve kolektivne zabave pred kompjuterima, od solističkih igara, navodi Lajpciška studija. Omiljene su posebno muzičke virtuelne igre kao „Singstar” ili „Guitar Hero“ u kojoj onaj koji je s druge strane ekrana preuzima ulogu jedne muzičke zvijezde. Pritom vrtoglavo raste interes za „Multiplayer-Online-Spiele“, u kojima je putem Interneta u igri više osoba, koje formiraju grupu i nastupaju protiv drugih. To, naravno, nije besplatno. Najpoznatija takva igra je

Sajam na kojem se promoviše igra World of Warcraft.

Igrica World of Warcraft najpopularnija.

„World of Warcraft“ (Svijet pokazivanja ratne snage i potencijala), u kojoj, širom svijeta, sudjeluje preko deset miliona igrača. Pravila i vremenski okvir ovih „igrica“ postaju predmet kritike na račun proizvođača kompjuterskih igara. Jedan od kritičara je i profesor Bernd Schorb (Šorb), ekspert za medijsku pedagogiju Univerziteta Lajpcig, koji kaže: „Ako igra “World of Warcraft“ mjesečno košta 11 eura, onda oni koji je prodaju imaju interesa da ovu publiku nikada ne izgube i da sudionici što duže ostanu unutra. Oni tako i konstruišu igru da bi ljude zainteresovali da stalno igraju, naprosto, da moraju ostati u igri. Moram reći da im to izuzetno dobro polazi za rukom.“

Ovisnici se bar druže

Lajpciška studija je utvrdila da deset posto ovih “Online-igrača“ i korisnika kompjuterskih igrica postaju ovisnici, ili imaju pretpostavki da to postanu. To je negativna strana ovih „kompjuterskih igrica putem Interneta“. Pozitivna strana je da učesnici u igri, ipak, na ovaj način održavaju socijalne kontakte. Blizu 80 posto korisnika ovih igara redovno kontaktira sa vršnjacima, upravo na ovaj način, a blizu 50 posto je ovim putem sklopilo i određena prijateljstva. Tako je i sa 21-godišnjim studentom Feliksom. On, međutim, nema problema sa vremenom zbog sudjelovanja u pomenutoj Online igri. Feliks o tome kaže: „Dvije nedelje prije ispita ne igram i to vrijeme koristim za učenje. Ali, i u normalnim okolnostima, dok sam na fakultetu, krajem nedelje mogu izdvojiti nešto vremena i za ovu igru“. To, „nešto vremena“, za njega je tri-četiri sata. Sasvim drugačije iskustvo ima 18-godišnja engleskinja Lauren (Loren), kojoj su igrice u Internetu postale sastavni dio života. Ona ima sve manje vremena za prijatelje, a o igricama kaže: „To je za mene i hobi i zabava. Kako trenutno nemam posla, igram po čitavi dan, a to je 12 sati. Time ispunjavam prazninu u životu. Kompjuterske igre su dio moga života.“

Djevojka zagrlila momka. Usne okrenute prema njemu kao da će ga poljubiti.

Igrice se ostavljaju kad dođe vrijeme prvih ljubavi.

Roditelji sretni, a djeca ovisna

Profesor Lajpciškog Univerziteta, Helmut Warkus (Varkus), smatra da je uloga roditelja posebno važna. Oni se najprije raduju što djeca provode vrijeme za kompjuterom bez vike i trke. Ali, kada pet godina kasnije ustanove da djeca po 15 sati sjede pred ekranom, onda su začuđeni. Tada ih je teško odviknuti od kompjutera. Zato moraju ozbiljnije sudjelovati u odgoju djece. Problem je što nove kompjuterske igrice u Internetu ne poznaju starosnu granicu. Stoga vlasti pokušavaju zaštititi bar djecu. Ali, to je težak i dugotrajan postupak. I pored svega je većina mladih koji sudjeluju u „kompjuterskim igricama u Internetu“ sasvim normalna. Bernd Schorb, sa Univerziteta Lajpcig, kaže: „Veliko iznenađenje u proučavanju, prilikom izrade studije, je da mladi ostaju mladi i da u toj starosnoj dobi oni jednostavno žele prijateljstvo. To je prvi motiv za pristupanje internetu. Imamo iskustava tokom provedenih anketa da su i najovisniji igrači kompjuterskih igara odjednom prestali igrati. Onda su se okrenuli sljedećem mladalačkom cilju, naći djevojku“.