1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Koliko su nezavisne njemačke sudije?

Njemačka je bila među najglasnijima u svojim optužbama na račun vlade Poljske zbog pokušaja uticaja političara na pravosuđe, odnosno sudstvo. Pitanje je samo koliko su sudovi u Njemačkoj zaista nezavisni?

„Sudije su nezavisne i podložne samo zakonima", piše u njemačkom Ustavu u članu 97. To se smatra osnovom pravne države u kojem nezavisnost sudija „nije privilegija, već obaveza", a ona se svodi jedino na poštovanje važećih zakona.

Nezavisnost sudija je dvostruka: najprije je tu nezavisnost od predmeta kojim se bavi i gdje se traži samo stručnost. Na sudiju niko ne smije da vrši uticaj, čak ni kolege ili njegovi nadređeni, na primjer uputstvima ili ocjenom njihovog rada.

Druga je lična nezavisnost: sve sudije su državni službenici koji se imenuju doživotno i ne mogu se otpustiti niti premjestiti. Time se želi sudijama obezbijediti egzistencijalna bezbjednost protiv eventualne samovolje ili indirektnih „kazni" za sprovođenje njihovih dužnosti.

Sve to lijepo piše u propisima, ali i u Njemačkoj je mnogima jasno da ništa na ovom svijetu nije savršeno. To počinje već prilikom izbora sudija: „Prilikom imenovanja sudija u saveznim pokrajinama u načelu se oni koji o tome odlučuju strogo pridržavaju ocjena na stručnim ispitima", objašnjava Gigi Depe, stručnjakinja za pravo njemačkog javnog servisa ARD. Ipak, naravno da i politika tu ima svoj uticaj.

Uticaj politike ne mora da bude loš

Naime, odluku o postavljanju ili imenovanju na viši položaj donose i takozvana Povjereništva za izbor sudija: „U velikom dijelu tim povjereništvima sjede i političari iz pokrajinskih parlamenata", kaže Depe. „Političari tako donekle ipak mogu da imaju značajan uticaj na imenovanje nekog sudije."

Deutschland Bundesverfassungsgericht Susanne Baer Richterin (picture-alliance/dpa/U. Deck)

Sutkinja Suzane Baer imenovana je 2011. za članicu Saveznog ustavnog suda

To ne mora uvijek da bude loše, kaže Depe. Na primjer, „prva sutkinja Saveznog ustavnog suda koja je otvoreno priznala svoju homoseksualnost možda uopšte ne bi bila postavljena, da se za nju nisu snažno založili političari stranke zelenih i ljevice", kaže Depe o postavljanju sutkinje Suzane Baer. „Tradicionalno i konzervativno sudstvo možda nije moglo ni da zamisli da je među njima takva koleginica."

Do položaja sudije uspinju se samo rijetki. Pravni fakulteti su i u Njemačkoj među najomiljenijim – u toj zemlji ima više od 160.000 prijavljenih advokata, a tu su i čitave vojske pravnika po pravnim službama različitih preduzeća. Ali put do sudijske stolice veoma je težak i dugačak, a to znači i skup, jer se tokom volontiranja i prakse ne zarađuje gotovo nikakav novac.

Naravno, moguće je da svaki od dobrih studenata postane sudija, ali na kraju ipak ispada da su u ogromnoj većini to djeca dobrostojećih intelektualaca (nerijetko pravnika) i još uvijek u uvjerljivoj većini – muškarci. I iako im je posao siguran, a plata zagarantovana, to ne znači da oni zarađuju odlično: poznati advokat ili pravni savjetnik u nekom koncernu lako za samo jedan mjesec zaradi kao sudija-početnik za čitavu godinu. Povrh toga, prihod zavisi i u kojoj njemačkoj pokrajini sudija radi.

I sudije su ljudi

Sudija dakle ima malo – prema njihovom mišljenju suviše malo. Dvije trećine sudija i čak četiri od pet državnih tužilaca žale se da imaju previše predmeta i premalo vremena da se njima pozabave. Zato i ne mora da bude loše da same sudije odlučuju o drugim sudijama.

A kada sudija u Njemačkoj bude imenovan, on više ne dozvoljava nikom, a pogotovo ne političarima, da mu bilo šta govore. „Sudije u Njemačkoj ne dozvoljavaju takve stvari", kaže Depe. „Čak i ako neki političar u vanrednom slučaju nešto kaže o postupku koji se vodi pred sudom, to je redovno loše završavalo za političara", kaže pravnica Depe.

Mnogo kriterijuma treba ispuniti da bi se postalo sudija: biti odličan student, odlično znati pravo i zakone, a tu je veoma važan i „lični stav sutkinje odnosno sudije", kaže Depe. Na tom položaju mora se poštovati pravo, čak ponekad i nezavisno od sopstvenog poimanja šta bi trebalo da bude pravda. A tu je i svetonazor koji ponekad može da ima svoju ulogu u odlučivanju: „Tu se radi i o tome da li su možda sudije odrasli pod sličnim okolnostima sa nekim političarima, da li se poznaju i da li imaju razumijevanja za stav vladajuće politike."

I nad kadijom ima kadija

Ipak, ni sudije nisu potpuno nedodirljive: postoji kontrolna služba koja provjerava njihove odluke. Ona prihvata i žalbe protiv određenih sudaca. Sudija može da bude optužen za kršenje zakona ako se ustanovi da ga je pogrešno protumačio i time nekome nanio štetu. Sudovi imaju svoj postupak po kojem i neki sudija može da dobije otkaz. A ponekad i sam sudija može da procijeni da u nekom slučaju ne može da odlučuje nepristrano i tada može da vrati predmet. To mogu da zatraže i tužilac i optuženi.

I uprkos svim tim kontrolnim tijelima, njemačko pravosuđe ostaje zatvoren sistem. Da li je zbog toga otvoren za zloupotrebe? Propusta nesumnjivo ima, mnogi su rezultat upravo preopterećenosti sudova i nedostatka vremena za podrobnije bavljenje nekim slučajem. Ali slučajeva korupcije na njemačkim sudovima gotovo da nema – uostalom uvijek su tu Evropski sud u Luksemburgu i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu.

Ti nadnacionalni sudovi imaju posla čak i protiv odluka njemačkih sudova. Tako je jednom izbjeglici iz Afrike Evropski sud nedavno dao za pravo nakon što je njemački sud presudio da bi on trebalo da bude protjeran u prvu zemlju EU u koju je došao – u Italiju. No s obzirom na to da su njemačke službe prekršile rokove u kojima je trebalo riješiti slučaj, izbjeglica je ostao u Njemačkoj.

 

Preporuka redakcije