1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Koliko su mediji slobodni u Njemačkoj?

Nacisti su je ukinuli, DDR je izigrala. Tek nakon njemačkog ujedinjenja prije 25 godina sloboda štampe je u Ustavu Njemačke. Ali, nije neograničena.

Novinar poziva obavještajca da mu dostavi kritične informacije o nacionalnoj obavještajnoj agenciji. Obavještajac dostavlja kompromitirajuće dokumente putem e-maila. Obavještajac želi ostati anoniman; međutim, njihov razgovor snimio je telekom-operater. Nacionalna sigurnosna agencija pristupa podacima i počinje vršiti pritisak na novinara i obavještajca.

Ovakvi slučajevi brinu borce za zaštitu podataka u Njemačkoj, jer oni kompromitiraju slobodu štampe, a Njemačka ima lošu historiju kada je u pitanju garancija sloboda.

Mediji su bili pod strogom kontrolom tokom nacističkog režima u tridesetim i četrdesetim godinama, a potom u Istočnoj Njemačkoj pod komunističkom vladom. Država je sada veoma oprezna po pitanju očuvanja slobode štampe.

Historijski muzej "Haus der Geshichte" u Bonu, nekadašnjem glavnom gradu Zapadne Njemačke, prati njemačku historiju cenzurisanja i slobode štampe u sklopu izložbe "Pod pritiskom! - Mediji i politika".

Slika potpisa njemačkog privremenog ustava usvojenog 1949. u Bonu

Njemački privremeni ustav - njegovo Osnovno pravo - usvojen je 1949.

Sa oko 900 eksponata predstavljena je njemačka historija štampe, s fokusom na dolazak digitalizacije i njegov utjecajem na današnje istraživačko novinarstvo. Kolekcija naslovnica magazina i dnevnih novina od 1993. godine, policijska oprema iz takozvane afere "Spiegel" iz 1962. godine, obilježja s protesta i autentični mobitel kancelarke Angele Merkel koji je bio prisluškivan tokom skandala sa Nacionalnom sigurnosnom agencijom (NSA) SAD-a u augustu 2013. godine mogu se vidjeti na ovoj izložbi.

Cenzura tokom dva totalitarna režima

Najdramatičniji period njemačke cenzure štampe desio se tokom nacističkog režima. U to doba, svi mediji morali su sarađivati s nacistima "radi zaštite ljudi i države". To je vladajućoj stranci bila olakšavajuća okolnost za širenje propagande, od antisemitiskih tekstova u novinama do radijskog emitiranja Hitlerovih strastvenih govora.

Tokom vladavine nacista bilo je zabranjeno slušati inostrane "neprijateljske medije", a oni koji su to činili kažnjeni su stavljanjem u koncentracione logore.

Po završetku Drugog svjetskog rata krajem 1945. godine, Saveznici su odmah zatvorili sve novine i u Zapadnoj i u Istočnoj Njemačkoj kako bi spriječili širenje ostataka nacističkog utjecaja. Novinari i izdavači koji su visoko kotirali u strankama bili su izbačeni iz novinarske profesije.

Zauzvrat, Saveznici su osnovali nove, nacionalne novine i provjeravali svaki članak prije njegovog objavljivanja, kako bi izbjegli širenje nacionalsocijalističkih ideja, barem na zapadu.

Kada je osnovana Savezna republika Njemačka 23. maja 1945, sloboda mišljenja i štampe upisana je u "Grundgesetz" - novi ustav.

Studenti na protestima zbog afere Spiegel

Afera "Spiegel" izazvala je studentske Proteste 1962. godine

Međutim, ovo nije bio slučaj na istoku. Da biste nešto objavili u komunističkoj Istočnoj Njemačkoj, morali ste imati službeno odobrenje države i samo odabrane organizacije su mogle to činiti. Sloboda štampe je pomenuta u ustavu Istočne Njemačke, ali veoma šturo.

Internet

Ali, primjena te odredbe nije išla glatko za Zapadnu Njemačku. Njemački sedmičnik "Spiegel", poznat po istraživačkim pričama, objavio je članak 10. oktobra 1962. o tome kako Njemačka ne bi bila u stanju odbraniti Evropu u slučaju trećeg svjetskog rata. Glavni urednik Rudolf Augestein i drugi zaposlenici "Spiegela" uhapšeni su zbog sumnje o izdaji. Njemački studenti protestvovali su protiv onoga što su smatrali napadom na slobodu štampe, a ogorčenje se proširilo.

Nakon ujedinjenja 1990. godine, mediji Zapadne Njemačke veoma brzo su pozicionirali na istoku. Od tada, broj nezavisnih magazina, novina i televizijskih emitera je smanjen, a online novinarstvo je eksplodiralo. Politički talk showi, blogovi i društvene mreže danas značajno doprinose javnom diskursu i kreiranju javnog mnijenja.

Digitalna revolucija stavila je mnoge teme u centar pažnje javnosti. U junu 2013. godine, zviždač Edward Snowden obznanio je da je Američka obavještajna služba NSA prisluškivala brojne šefove država, uključujući i njemačku kancelarku Angelu Merkel. NSA je prikupljala podatke od "običnih" građana ali i lidera širom svijeta, opravdavajući se kako je to bilo neophodno da spriječe terorističke napade.

Plakat na kojem je Barak Obama s natpisom: Da, mi skeniramo.

Skandal s NSA otkrio je utjecaj koji bi digitalizacija mogla imati po privatnost ličnih podataka

Njemačka spremna zadržati više podataka

Dok je zanimanje javnosti za zaštitu podataka i dalje veoma snažno u Njemačkoj, zakon o pohranjivanju podataka u svom nacrtu zahtijeva od pružalaca internet-usluga da podatke o telefonskim pozivima i IP adresama čuvaju dva i po mjeseca. Lokacija mobilnog telefona čuvala bi se četiri sedmice. Prijedlog zakona razmatra njemački parlament i mogao bi biti na snazi već ovog mjeseca.

Indeks slobode govora 2015, koji su objavili Reporteri bez granica, stavlja Njemačku na 12. mjesto kada je u pitanju sloboda štampe. Radno okruženje za novinare je povoljno, prema njihovom izvještaju. Međutim, izvještavano je kako je vlada pratila novinare koji istražuju kranje desničarske teme. Ukoliko prijedlog zakona o pohranjivanju podataka bude usvojen, to bi moglo spustiti Njemačku na ljestvici Indeksa slobode štampe.

Izložbu "Pod pritiskom! - Mediji i politika" možete pogledati do 17. aprila 2016. godineu Historijskom muzeju u Bonu.

Preporuka redakcije