Koliko su Božićni običaji kršćanski?

U brojnim božićnim pjesmama govori se o Djetetu Isusu. „Iz daleka, iz šume dolazim, i moram vam reći, približava se Božić. Posvuda na vrhovima jela vidio sam zlatna svjetlašca, a odozgor s nebeskih vrata velikim je očima gledalo Dijete Isus.“

Što bi bio Božić bez Djeteta Isusa? Ali, tko misli da je on najstarija figura proslave Božića, vara se. Tek 1530. godine uveo ga je Martin Luther. „Umjesto da darove djeci dijeli Sveti Nikola kod Luthera je to činilo Dijete Isus“, pripovijeda bonski etnolog Alois Döring: „Dijete Isus pojavljivalo se u uličnim igrama, u pratnji anđela i drugih figura, išao je od kuće do kuće i darivao djecu.“

Smatra se da je Martin Luther jako volio proslavu Božića. Dugo se smatralo da je on uveo božićni bor. Ali, to nije tačno. Velikog reformatora se na raznim slikama, istina, često vidi s porodicom pod božićnim borom, ali te slike potiču iz 19. stoljeća i nisu autentične. Božićni bor potiče iz srednjovjekovnih igrokaza Raja zemaljskog. U njima je 24. decembra postavljan bor kao „Drvo spoznaje“, pod kojim su sjedili Adam i Eva.

Okićeni borovi u rovovima

Iz crkava su okićeni borovi dospjeli i na tržnice i plemićke dvorce, a u 19. stoljeću i u kuće običnih ljudi. Ubrzo se slavljenje Božića nije moglo zamisliti bez božićnog bora. „Širenju božićnog bora bitno je pridonio njemačko-francuski rat 1870 i 1871. godine. Po nalogu vojnog vodstva u rovove su postavljani božićni borovi kao znak povezanosti s domovinom“, podsjeća Döring.

Božić je u Njemačkoj pomalo postao porodični blagdan. A shodno tome razvijali su se i običaji u iščekivanju blagdana, u vremenu Adventa ili Došašća. „Adventski vijenac je uveo Heinrich von Wichern u Hamburgu u 19. stoljeću. Prvobitno je vijenac imao 24 svijeće, što je kasnije smanjeno na 4 – za četiri adventske nedjelje. I to se proširilo u čitavom njemačkom govornom području bez obzira na vjersku pripadnost“, kaže Döring.

Darivanje je rimski običaj

Danas se adventski vijenac postavlja u svakoj kući, kao i u gradskim vijećnicama, bolnicama, trgovinskim centrima. Često je uz njega božićni bor pod kojim su paketi s poklonima. Jer, bez darivanja Božić zacijelo ne bi bio tako lijep. Taj običaj je najstariji i nema veze s vjerom, napominje Döring. „Uz rimsku svečanost koja se slavila u to vrijeme, ili u povodu Nove godine, bilo je uobičajeno darivanje. Stari običaj darivanja preuzet je iz rimskih vremena.“

„Ta tradicija će biti zadržana i u budućim stoljećima, kad možda više ne bude tipičnog porodičnog blagdana s adventskim vijencem, Djetetom Isusom i božićnim borom“, smatra etnolog Alois Döring.