1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Koliko skupe marke čine čovjeka sretnim?

Po svjetskim metropolama mogu se vidjeti mladi ljudi sa tenama marke "Nike", naočarama marke "Dolce i Gabana" i sa slušalicama "iPod". Ko ne nosi skupe stvari, nije zanimljiv. Ali, koliko marke čine čovjeka sretnijim.

default

Skupe marke kompenziraju osjećaj vrijednosti kod mladih ljudi.

„Volim Dolce i Gabana, to je dobra marka.“

Poruka je posve jasna: Omladina je potpuno pod uticajem marki. To prerasta u pravi kult. Umjesto „no-name“ farmerki, moraju biti leviske. MP3 –player trebao bi, molim lijepo, biti „iPod“ a parfem Hugo Boss je obaveza. Ali zašto marke imaju tako uticaja na naš život i čine nam ga, navodno, prijatnijim? Na ovo pitanje odgovara njemački psiholog Michael Bošnjak:

„Marke predstavljaju mogućnost zadovoljenja određenih potreba. One nam daju ono što nam nedostaje u međuljudskim odnosima. Riječ je o deficitima, koje sami u sebi otkrivamo i nastojimo sakriti, o želji da se prikazujemo kao osobe kakve zapravo nismo, recimo da budemo ljepši, inteligentniji, zanimljiviji. Sve to nastojimo ostvariti nošenjem skupih marki.“

Ponekad to uzima ekstremne razmjere. Londonski novinar Neil Boorman tako je do prije godinu dana bio pravi junkie- ovisnik o markama. Da bi pobjegao od svoje ovisnosti uputio se sa djevojkom na putovanje po Indije. I tamo ga je ona uhvatila na djelu. Sa svojim Blackberry Organiser-om on je, dok je šetao po plićaku, tražio poziciju za dobar internet-prijem kako bi mogao da, putem e-Bay-a kupi jednu Gucci-jevu majicu. Kada se vratio u London, imao je samo jedan izlaz: da spali svu odjeću, sa etiketama prestižnih marki. Neil Boorman:

„Bilo je strašno. Nakon toga sam se osjećao potpuno sagoren. Mogao sam provesti cijeli život sam, sa svojim omiljenim markama.“

Međutim da li je uopšte moguć život bez marki. Određeni preduvjeti za to moraju postojati, kaže psiholog Michael Bošnjak:

„U principu život je moguć bez marki, ukoliko postoje drugi elementi, kojima održavamo samopouzdanje i vjeru u sebe ili ako imamo dovoljno drugih mogućnosti da budemo priznati u društvu. Jer marke kompenziraju upravo takve nedostatke“

Neil Boorman nije više ovisnik o markama. Nakon što je zapalio svu svoju skupu odjeću i obuću i povratio svoj identitet, napisao je knjigu pod nazivom „Goodbay Logo“. U njoj opisuje kako je stvorio svoju sopstvenu marku: sebe samog.