Koliko sigurnost ograničava našu slobodu?

Deutsche Welle: Gospodine Gebbeken, mogu li se centri gradova osigurati od napada vozilima kakvi su izvršeni u Barceloni, Berlinu i Nici?

Norbert Gebbeken: Da budemo iskreni, ponekad se može ograničiti šteta ali sam napad se ne može spriječiti. Nakon 9/11 došlo je do promjena u napadima. Atentatori su se sa ratnih područja usmjerili na svijet. Postavilo se pitanje, kako da zaštitimo društvo od atentatora samoubica, koji nose opasač sa eksplozivom, ali praktično mi to ne možemo.

Kako se onda može ograničiti šteta?

Postoje razne mogućnosti. Kako bi spriječili napade automobilima i kamionima bi arhitektonski nešto mogli poduzeti. Ne samo ugraditi poller (op. red. pokretne stubove, koji se uzdižu iznad i spuštaju ispod zemlje odnosno ceste), već se štošta može poduzeti u tzv. inteligentnom opremanju grada ili se sa elementima vrtne arhitekture mogu izgraditi prepreke i zabrane pristupa, koje funkcioniraju ali ne izgledaju kao poller.

Dakle jedna ljepša varijanta?

Tačno ali ne samo ljepša: Inteligentnim opremanjem grada mi zahvaljujući klupama, skulpturama, kioscima i uličnim lampama pokušavamo da naprijedimo urbana područja da ona bukvalno pozivaju građane da u njima provode vrijeme. Ako unesemo više zelenila u gradska jezgra to ima pozitivne efekte na ekologiju grada i klimu. Uglavnom se ljudi u zelenim, urbanim dijelovima osjećaju bolje.

Zar zaista nekoliko stabala i klupa mogu odvratiti nekoga od napada, ko kamionom želi da da krene na prolaznike u gradu?

Postoje različite kategorije poller-sistema, odnosno pokretnih stubova, koji se mogu postaviti na rubovima cesti i zaista mogu zaustaviti i kamion. Pitanje je samo, da li je neophodno da ih svugdje postavljamo? Načinom gradnje se ipak može spriječiti da takva vozila razviju veću brzinu. Otvoreni bulevari kao što su u Nici i Barceloni daju napadačima mogućnost da razviju veliku brzinu.

Ali ako pregradimo naše veličanstvene bulevare i promijenimo naše gradove po tim kriterijima znači li to da priznajemo da se bojimo terorista?

Na to pitanje moram potvrdno odgovoriti. Mi zapravo moramo postaviti pitanje koliko sigurnosti može da podnese jedno društvo? I da li sigurnost, koju bismo rado željeli da imamo, ograničava našu slobodu? Na ta pitanja još nemmao odgovor.

Kaoliko su različite mjere sigurnosti od grada do grada?

Postoje gradovi u Evropi koji su doživjeli terorističke napade i reagovali na njih. U Londonu i Parizu je na primjer veća prisutnost policije a poduzete su i građevinske mjere u cilju sprečavanja napada. Ponekad su reakcije i pretjerane. Nakon napada u Berlinu, oko božićnih sajmova čak i u malim mjestima su podignute barijere. Time su više željeli dati ljudima osjećaj sigurnosti nego što su istinski uspjeli da osiguraju ta mjesta..

Kako je sa sigurnošću na velikim manifestacijama?

Na Oktoberfestu - festivalu piva u Minhenu su prošle godine kontrolirali tašne a ruksaci su morali da se predaju na garderobu. Mjere sigurnosti se mogu podići na visoki stupanj na određene vrijeme. Postoje i zabrane nadlijetanja. Ali mi ne želimo da se ljudi osjećaju nesigurno. Opasnost da poginete u Njemačkoj u terorističkom napadu je manja nego opasnost da vas pogodi grom. Ali kada prolazim Berlinom ili Minhenom nemam osjećaj da ljudi iz straha izbjegavaju određena mjesta. Ljudi reaguju trezveno i mislim da je to jedini razuman način na koji se može ponašati u jednoj ovakvoj situaciji

Norbert Gebbeken je profesor statike na Univerzitetu Bundeswehra u Minhenu. On je ujedno portparol Istraživačkog centra RISK (Rizik, infrastruktura, sigurnost i konflikt). Njegova specijalnost je zaštita stanovništva od terorizma i prirodnih katastrofa uz pomoć građevinskih mjera.

Intervju vodila: Carla Bleiker.