Koliko je opasan polonijum?

Radioaktivni polonijum je trenutno u žiži evropske javnosti, pošto je najvjerovatnije od posljedica njegova zračenja preminuo bivši ruski

agent Aleksandar Litvinenko. U avionima ”British Airwaysa” koji lete od Londona prema Moskvi, pronadjeni su tragovi zračenja, te su mnogi putnici s pravom uznemireni. Kakve su posljedice moguće uslijed prisustva polonijuma i kakva je njegova razorna moć, te da li su letilice i same ozračene da prijete drugim putnicima?

Na ova i druga pitanja odgovor je potražila Dagmar Röhrlich.

Polonijum je srebreno-bijeli prah koji nastaje raspadanjem Urana 238 i spada u red radioaktivnih elemenata, koji emituju alfa zrake.

Pri raspadanju emituje helijumsko jezgro i to je svakako umirujuće. Jer, takva vrsta zračenja nema veliku prodornu moć-kaže Herwig Paretzke direktor Instiuta za zaštitu od radio-aktivnog zračenja iz Minhen

"Ako ste samo pet centimetara dalje od atoma Polonijuma ne postoji opasnost da ćete biti ozračeni”

Alfa zraci, naime, ne prodiru kroz ljudsku kožu i zato čak nije opasno Polonijum i dohvatiti. Expert Paretzke pojašnjava:

”Koža, hemijski gledano, ima hiljadu puta čvršći sastav nego li zrak i zato je prodorna moć alfa zraka hiljadu puta manja. Dakle, od 5 centimetara dobija se 50 mikrometara, odnosno dvadeseti dio milimetra .A,to je pak tako malo, da ne može prodrijeti kroz čovjekovu kožu”- kaže Paretzke.

Ali ako Polonijum u ljudsko tijelo dopsije putem disanja, uzimanja jela ili pića,ili preko otvorene rane na tijelu, situacija je sasvim drugačija. Tada zraci razaraju čelije nezaštićenih organa.

Iako nakon 138 dana od zračenja, razorna snaga Polonijuma postaje u pola manja, ćelija organa ipak bivaju napadnute, tumači minhenski stručnjak

”Ako u ljudskom organu postoji toliko atoma Polonijuma, koji može ubiti ćelije, onda je to za organizam kritično. Posebno ako su napadnuti organi od bitne važnosti za organizam. Tada može doći i do smrtonosnog oboljenja."

Upravo se to dogodilo bivšem ruskom tajnom agentu Aleksandru Litvinenku. Jedan milioniti dio čestice Polonijuma bilo je moguće prenijeti u tijelo putem ampule ili upopijene tečnosti.

Postavlja se stoga pitanje, kako se putem unošenja toliko male količine Polonijuma, može kontaminirati više putničkih aviona?

Na ovo pitanje experte zaštuite od zračenja Instituta u Minhenu kaže

”Teško mi je razumljivo da su još zadržani tragovi opasnog zračenja. Ja sam u vijestima čuo da su avioni ozračeni radio-aktivnim elementom .Ali, zašto bi se odmah shvatilo da je riječ o alfa zracima i Polonijumu.”

Neki novinari smatraju da je to samo trik, kako bi se u vizir uzeli svi putnici na liniji London –Moskvu. Prisustvo Polonijuma može se samo laboratorijski ustanoviti. A, za takvu analizu moraju biti rastavljena vionska sjedišta. Nije poznato da li je to i učinjeno.

Ali, ne mora biti da je riječ o triku. Zračenje, moguće je potiče i od odjeće stravstvenih pušača, pošto dim cigarete takodjer sadrži Polonijum, pa pušenje prijeti oboljenjem od raka.

Ali, to se može tek utvrditi kada engleski stručnjaci dostatve tačne vrijednosti o eventualnom zračenju i tome da li je baš riječ o radioaktivnom Polonijumu.

No, za onoga koji je počinio ubistvo zračenjem nije bilo teško dokopati se Polonijuma. Recimno kod procesa dobijanja atomskih štapića, može se lako i čak legalno, izolovati i samim tim zadržati Polonijum.

Do Polonijuma se čak može doći jednostavno kupovinom putem Internet-ponude.

Ali, ta količina ipak nije dostatno da se neko usmrti.

Medjutim, postoje i drugi načini pribavljanja smrtne doze Polonijuma kaže profesor Pretzke:

”Polonijum je očito javno ponudjen na rusko tržište, ali za tehničke potrebe”

.Polonijum se,pozbnato je koristi u medicini i naučnom istračivanju kao i pri izradi fotografija. Prema ”Njujork Tajmsu” smrtna doza se može kupiti za nešto od 22 dolara.

No, na kraju da se vratimo opasnosti koju je navodno izazvalo zračenje Polonijuma u avionima ”British Airways-a”. Na pitanje da li putnici trebaju strahovati direktor Instituta za zaštitu od zračenja odgovara:

”Ja ne bih strahovao, jer Polonijum se ne može prenijeti spoljnim putem. Vrlo je kompliokovano da Polonijum prisutan u letilici dospije i u moje tijelo”.

Dagmar Röhrlich