Korupcija u Njemačkoj

Da od optužbi za korupciju nije imuna ni najviša politička funkcija u zemlji pokazuje najnoviji primjer njemačkog predsjednika Christiana Wulffa. Ime ovog političara već se tjednima povlači po novinskim stupcima. Prvo je bilo riječi o sumnjivim stambenim kreditima koje je sadašnji predsjednik dobio još dok je obnašao funkciju premijera Donje Saske a zatim su gotovo svakodnevno na površinu isplivavali novi detalji o tijesnoj i ponekad pretijesnoj isprepletenosti političkih funkcija Christiana Wulffa s gospodarskim tokovima u zemlji.

Centralistički sustav podložniji korupciji

Da Njemačka nije imuna na korupciju na svim razinama to se znalo i otprije. No sada je antikorupcijska organizacija Transparency International objavila tzv. izvješće o integritetu koje pokazuje do koje mjere su pojedini čimbenici javnog života u Njemačkoj podložni korupciji. Kako kaže predsjednica njemačkog ogranka Transparency Internationala Edda Müller, Njemačka još uvijek, kad je u pitanju stanje s korupcijom, zaslužuje ocjenu "dobar do vrlo dobar".

Na ljestvici od 1 do 100, pri čemu je 100 ocjena koja s dodjeljuje kada "uopće nema ni tragova korumpiranosti", najbolje su prošle državne financijske ustanove (94) i pravosuđe (88), a najgore političke stranke (70) i javna uprava (71). Njemačkoj, kako nadalje proizlazi iz izvješća, u borbi protiv korupcije ide na ruku i federalni sustav. "Zemlje s jakom centraliziranom upravom su podložnije korupciji", kaže se u izvješću. "No to ne znači da ne postoje mogućnosti za promjene na bolje", kaže Müller.

Autocenzura medija

To se, između ostalog, odnosi i na činjenicu da Njemačka još uvijek nije potpisala konvenciju Ujedinjenih naroda protiv korupcije iz 2005. Isto tako i neki antikorupcijski programi preporučeni od Vijeća Europe i OESS-a još uvijek nisu primijenjeni u Njemačkoj.

Tako se npr., kada su u pitanju političke stranke, predlaže promjena zakona o financiranju političkih stranaka. Oko ovog pitanja su se posljednjih godina vodile žučne rasprave, posebice oko toga od koje svote su stranke dužne prijaviti donacije. Isto tako se sve češće govori o tzv. skrivenim donacijama, poput objavljivanja basnoslovno skupih oglasa u stranačkim glasilima.

Tranparency kritizira sve češću pojavu autocenzure u medijima do koje dolazi zbog toga jer su novinari, kako se navodi, pod sve jačim gospodarskim pritiskom. Kritički intonirani članci o poduzećima koja plaćaju skupe oglase u istom mediju su sve rjeđi. No i u ukupnoj svijesti građana korupcija još uvijek nema ono mjesto koje bi trebala imati. Ona se ne tretira kao opće zlo nego tek kao pravni fenomen. Tu je, kako upozorava Transparency International, potrebno mnogo više rada na prosvjećivanju građana.

Slična izvješća su, na nalog Europske komisije, naručena i od ostalih članica Europske unije. Iskustva pojedinih članica trebala bi poslužiti i biti primijenjena u borbi protiv korupcije u ostatku EU-a.

Autori: Kay- Alexandar Scholz / Nenad Kreizer

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić