Koju ulogu imaju mediji u regionima zahvaćenim konfliktom?

«Zaista je besmisleno govoriti o prevencijama konflikta ili o post-konfliktnoj situaciji. To su potpuno neprilagođena označavanja jer tvrde da je konflikt postojao i da je ponovo nestao. Ali uvijek će biti konflikta. Konflikti se ne mogu spriječiti ali se može pokušati spriječiti eskalacija nasilja», riječi su Cees Hamelinka, profesora za međunarodne komunikacije na Univerzitetu u Amsterdamu. Svoje skeptične stavove, profesor Hamelink je objasnio na sljedeći način:

«Naš genetski materijal je 99 % identičan sa šipanzama i bonobosima Ono što možemo naučiti ukoliko sjedimo u zološkom vrtu je da su šipanze veoma agresivne, neprijateljski raspoložene i sklone su ubijanju. Bonobosi su veoma ljupki, kooperativni i prijateljski raspoloženi. Ukoliko im prijeti kriza, imaju seksualni odnos. Ukoliko ih posmatramo, odmah će nam biti jasno da smo oboje: i šipanze i bonobosi».

Upravo se šipanze među ljudima brinu za većinu naslova u medijima. Prema statistikama Instituta za istraživanje međunarodnih konflikta u Heidelbergu, samo prošle godine je zabilježeno 278 političkih konflikta od koji je 118 izazvalo nasilje. Za međunarodnu zajednicu, humanitarne organizacije ali i za medije je to izazov. Upravo kada je riječ o prirodnim katastrofama ili ratovima, potrebno je brzo djelovati i informisati, odnosno upozoriti stanovništvo. Lokalni mediji zbog političkih pritisaka , borbi ili katastrofa koje su pogodile i njihove prostorije i uređaje za emitovanje to ne mogu uraditi.

Tačne analize regiona i konflikta su veoma važne. Od međunarodnih radio i tv stanica, kao što je DW, upravo se traži da ponude programe za sve zemlje i javnost dobro informišau sa određenog područja. Isto tako se kratkoročno, svakako po potrebi, može proširiti program i na lice mjesta poslati izvještač. Međutim, sve i nije tako jednostavno. Christian Gramsch, direktor programa radio i internet ponude DW-a, kaže:

« Za proširenje ponuda i dopisništava je potreban novac koji u pravilu kod radioo stanica unije u potpunosti ukalkulisan u budžet. Zato je neophodno ddodatno finansiranje. Tu u igru dolaze i međunarodne organizacije. EU i UN bi trebale oformiti specijani fond koji bi bio bez mnogo birokratije, jer opširni postupci i zahtjevi otežavaju rad medija».

Međutim, još uvijek nema takve vrste pomoći. Kod aktuelnih kriza je teško obezbjediti novac za izvještavanje. «Pri tome slobodni mediji za razvoj u kriznim područjima imaju važnu ulogu», mišljenja je Henritte von Kaltenbroch-Stauch iz Svjetske banke.

«Smatramo da ukoliko komunikacija ne bude u jednom sektoru, kao što su snabdijevanje životnim namirnicama, zdravstveni sistem ili infrastruktura, neće biti obezbjeđena sredstva koja zaslužuje ova oblast. Pri tome je komunkacija veoma važna».

U mnogim zemljama i mnogi političari moraju shvatiti da su slobodni mediji i pristup nezavisnim informacijama veoma važni.