1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Ko stoji iza ubistva bivšeg libanskog premijera Haririja?

Uprkos službenom demantiju , Sirija je prvoosumnjičena nakon ubistva Rafiqa al-Haririja. Prstom se pokazuje ka Damasku, komentira Peter Philipp.

Rafik Hariri, bivši premijer Libana

Rafik Hariri, bivši premijer Libana

U Libanu ne bi bilo ništa neobično, ako se nikada ne udje u trag počiniocima. Ipak, zdrav ljudski razum i blisko-istočna logika ne ostavljaju nikakvu veliku sumnju o tome ko bi mogao stajati iza ubistva bivšeg libanskog premijera Rafiqa Hariria. Prstom se ukazuje u pravcu Damaska, ili u najmanju ruku onih krugova u Libanu koji su privrženi istočnom susjedu. I koji uvijek iznova omogućavaju Damasku da opravda i gradi svoj uticaj u Libanu. To su iste one snage, koje su prošle jeseni potpomognute sirijskim Baath-režimom, uspjele tako izmijeniti ustav, da se predsjedniku Emilu Lahudu omogući još jedan mandat.

Hariri je od početka bio protivnik te šahovske igre Sirije , a onda je nakon nekoliko sedmica iznenadno podnio ostavku. Slijedili su ga i drugi političari, pa je Sirija mogla biti zadovoljna, sve dok se u posljednje vrijeme nisu pojavile naznake da Hariri planira politički come-back na narednim izborima.

Njegov povratak je priredio glavobolju pro-sirijskim grupama u Libanu, ali i samoj Siriji, koja od prvog dana libanskog gradjanskog rata u toj zemlji drži 25 000 vojnika. “ Mirovne trupe” – kako kaže Damask, ali u očima sve većeg broja Libanaca to su ” Osvajači”, i to bez ikakvog internacionalnog pokrića. Koliko je malo priznata i prihvaćena sirijska politika prema Libanu, moglo se jasno vidjeti u oštroj osudi UN-a i posebno Francuske, zbog sirijskog miješanja tokom predsjedničkih izbora.

Tu se takodjer pokazalo da je Hariri mogao računati na medjunarodnu podršku, te da bi se mogao prikloniti opoziciji koja je protiv sirijskog prisustva u Libanu.

Ovaj multimilioner bi time ušao u novu sferu libanske politike. U prošlosti on je svoje milione od gradjevinskih poslova u Saudijskoj Arabiji, prije svega trošio na saniranje rodnog grada Saide i glavnog grada Bejruta. Hariri je radio na veoma ambicioznim projektima obnove, nedaleko od mjesta gdje ga je i zatekla smrt. Kritičari su mu predbacivali da je obnovu Bejruta posmatrao kao privatnu stvar, te da je tako širio ne samo kapital nego i svoju moć. Dovoljan je primjer medija : Hariri je kontrolirao najvažnije radio i TV- stanice u Libanu.

Istovremeno je bilo svima jasno da je Hariri tako mnogo učinio za svoju zemlju, koja još uvijek liječi rane 15- godišnjeg gradjanskog rata i i zadužena je u milijardama. Ni Hariri, koji je za 12 godina pet puta bio ne čelu vlade, nije mogao sanirati dugove. Zbog njegove poslovne sposobnosti i dobrih odnosa sa Francuskom i njegovom drugom domovinom Saudijskom Arabijom, mnogi su Libanci od njega očekivali prije svega rješenje vlastitih problema.