1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Ko se boji Haga još?

Obustavljanje istrage protiv sudanskog predsjednika bi trebalo da bude znak za buđenje Međunarodnom sudu za ratne zločine. Političke podrške pak nema na vidiku. Da li je naivna bila ideja o stvaranju svjetskog suda?

Kada je 1998. usvojen Statut Međunarodnog suda za ratne zločine, tadašnji generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Kofi Anan govorio je da se radi o "poklonu i nadi za buduće generacije". Međunarodni krivični sud je trebalo da osigura da zločini počinjeni u ratovima ne prođu nekažnjeno, tako da niko više nije trebalo da se osjeća sigurnim da ga neće dostići ruka pravde - pa ni moćni vladari.

16 godina kasnije ova nada se pretvorila u gorko razočaranje. Prvo je početkom decembra ove godine Haški sud obustavio istragu protiv predsjednika Kenije Uhurua Kenijate. Kenija je doduše zvanično sarađivala s Tribunalom, ali je, prema izjavama samih istražitelja u stvari onemogućavala istragu.

Omar al-Bashir Präsident Sudan 05.01.2014

Omar al Bašir

Krajem protekle nedjelje (12.12.) glavna tužiteljka Haškog suda za zločine počinjene u Africi Fatou Bensouda je obznanila da se obustavlja istraga protiv šestorice optuženih Sudanaca među kojima je i predsjednik te zemlje, Omar al Bašir, za zločine počinjene u Darfuru. Bensouda se žali kako ni Savjet bezbjednosti UN a ni međunarodna zajednica nisu učinili napore da se optuženi uhapse. I to što je izostala politička podrška međunarodne zajednice nije im ostavilo izbora "nego da istragu zamrznu", kaže ona.

Nije uhapšen uprkos potjernici

Stručnjaci smatraju da su šanse da se istraga ponovo pokrene, male. Međunarodni krivični sud pak nema sopstvenih sredstava kojima bi omogućio sprovođenje istrage. On mora da se oslanja na nacionalne vlade da optužene isporuče Hagu. Jedan od važnijih sredstava pritiska su zapravo odluke Savjeta bezbjednosti. U konkretnim slučajevima Kenijate i Al Bašira, međunarodna zajednica nije ništa preduzimala kako bi natjerala zemlje da sarađuju sa Međunarodnim sudom za ratne zločine. Al Bašir je uprkos potjernici putovao u mnogobrojne zemlje koje pak nisu nalazile za shodno da ga uhapse. "Ne vjerujem da će Savjet bezbjednosti koji do sada ništa nije učinio, i ubuduće učiniti bilo šta", smatra sudanski politički analitičar Magdi al Gizouli. On dodaje da će proces protiv Al Bašira jednostavno propasti.

Međunarodni sud za ratne zločine je posebno sporan za šefove država i vlada afričkih zemalja. Smatraju da je diskriminatorski nastrojen prema Afrikanicma. Al Bašir se, nakon što je obustavljena istraga protiv njega hvalio kako je pobijedio "kolonijalistički sud". A upravo to je "nova katastrofa za globalni status Međunarodnog krivičnog suda", kazao je za DW Ulrih Delius, saradnik njemačke organizacije za ljudska prava Društvo za ugrožene narode. Delius zahtjeva podršku međunarodne zajednice, ali i njemačke vlade i to kako kaže "ne samo riječima i mjesečnim čekom" već da se sud podrži i odgovarajućim političkim pritiskom.

Laurent Gbagbo Anhörung Internationaler Gerichtshof in Den Haag

Loran Gbagbo

Pred sudom samo bivši moćnici

No, razočaranje među aktivistima za ljudska prava se ne može razumjeti s obzirom da je bilo predvidivo da će se takvo što i dogoditi, odnosno da će proces propasti. "Sama ideja stvaranja jednog univerzalnog krivičnog suda, koju je propagirao Kofi Anan, bila je naivna od samog početka", kaže holandski aktivista za ljudska prava, Harmen van der Vilt. Jer, Savjet bezbjednosti ne može zemlje protiv njihove volje natjerati da sarađuju sa sudom.

Ali, ovo sve ipak ne znači da će sud propasti u potpunosti. Pojedini slučajevi, kao naprimjer proces protiv vođe paravojnih jedinica Tomasa Lubange i Žermena Katange, Međunarodni krivični sud za ratne zločine je uspješno okončao. Loran Gbagbo, nekadašnji predsjednik Obale Slonovače, je takođe pred sudom. No, ovaj i slični slučajevi pokazuju, kako smatra Van der Vilt, da se može na sve gledati i tako da se pred sudom nađu samo oni koji su izgubili političku moć. Ali, kako kaže, i te presude imaju veliki značaj jer se svaki šef države mora zamisliti nad tim da jednog dana može da izgubi moć.