1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Ko je pobjedio na posljednjim izborima u DDR?

Na prvim slobodnim izborima u DDR, Građanski pokret, koji je inicirao mirnu revoluciju 1989, doživio je poraz. Pobjedila je stranka koja je bila pod patronatom demokršćana zapadnjonjemačkog kancelara Helmuta Kola.

Jens Rajh je saznao rezultate izbora preko radija, dok je vozio svog Trabanta: "Moja supruga i ja smo se vozili ka Kući demokratije da bismo se tamo sastali sa prijateljima", sjeća se tadašnji kandidat Građanskog pokreta DDR. "Bilo je to na jednom semaforu u Šenhauzerovoj aleji, na uglu sa ulicom Ebervald", kaže taj molekularni biolog kome je danas 75 godina, "razjapili smo usta od iznenađenja".

Jens Reich je bio jedan od pokretača protesta građana u DDR-u

Jens Reich je bio jedan od pokretača protesta građana u DDR-u

Prvi slobodni izbori u istoriji DDR održani prije tačno 25 godina, 18. marta 1990, donijeli su herojima revolucionarne jeseni okupljenim u Savez 90 mršav rezultat od 2,9 procenata. Pobjednik je bila hrišćansko-konzervativna Alijansa za Njemačku; njena pokretačka snaga je bila Hrišćansko-demokratska unija (CDU) DDR-a koja je tek u jesen 1989. otkazala poslušnost državnoj partiji SED. Njen zvanični kandidat je bio Lotar de Mezijer, advokat iz Istočnog Berlina. Ali skriveni pobjednik izbora je zapravo bio – Helmut Kol.

Strah pobjednika

Kasniji „kancelar ujedinjenja“ se, uporedo sa poznatim političarima drugih zapadnonjemačkih stranaka, direktno umiješao u predizbornu kampanju u Njemačkoj Demokratskoj Republici i obećao njenim građanima „cvijetne predjele“. Kol je održao govore u šest istočnonjemačkih gradova, a desetine hiljada ljudi su ga pozdravljale ovacijama i crno-crveno-zlatnim zastavama. Alijansa za Njemačku je podijelila ukupno 20 miliona letaka i pet miliona primjeraka novina u kojima se pisalo o izborima.

Odlučan kurs u pravcu što bržeg ponovnog ujedinjenja i uvođenja njemačke marke u DDR su tamošnjoj CDU donijeli 48 odsto glasova. Njen glavni kandidat Lotar de Mezijer je prilikom objave ubjedljive pobjede bio „poprilično uplašen“, kako je to više godina kasnije priznao u intervjuu za DW. Jer, njegov zadatak je odjednom bio da DDR, poslije 40 godina socijalizma, ujedini sa Saveznom Republikom Njemačkom i da pazi da interesi istočnih Nijemaca ne budu iznevjereni. Bio je to ogroman posao. Izbori su, kako je jednom rekao, bili „plebiscit za njemačko ujedinjenje – pobjeda je pripala ljudima koji su najodlučnije govorili da je ujedinjenje njihov cilj“.

Neupotrebljive prognoze

Samo nekoliko godina kasnije (1992.) Angela Merkel je u vladi Helmuta Kola postala ministrica za pitanja žena i omladine

Samo nekoliko godina kasnije (1992.) Angela Merkel je u vladi Helmuta Kola postala ministrica za pitanja žena i omladine

Slično to vidi i Štefan Hilsberg, jedan od osnivača Socijaldemokratske partije DDR koja je nastala u jesen 1989: „Njemačko ujedinjenje je bilo dominantna tema u predizbornoj kampanji. Bilo je jasno da će ta tema ići na ruku kancelaru Zapadne Njemačke, i da mi nismo imali šanse“. SPD se – i na Istoku i na Zapadu – zalagao za sporiji tempo ujedinjenja: „Ne priključenje već ujedinjenje!“, rekao je predsjednik zapadnonjemačke SPD Vili Brant na jednom mitingu u Drezdenu. Ali, ljudi u DDR nisu više željeli da čekaju, pri čemu im se i država raspadala pred očima. Na ulicama je parolu „Mi smo narod“ zamijenila parola: „Mi smo jedan narod“.

Premijer Hans Modrov iz stranke PDS koja je naslijedila nekadašnje komuniste SED-a, krajem januara 1990. je rekao da se država nalazi u „zabrinjavajućoj ekonomskoj situaciji“. Dodao je i da je pravni poredak doveden u pitanje, kao i da zemlju i dalje napušta ogroman broj ljudi. Istog mjeseca, DDR je napustilo 55.000 građana. Zbog svih tih događaja, izbori za Narodnu skupštinu su održani mjesec i po dana prije zakazanog roka. Socijaldemokrate su se pridružile ostalim strankama, a neke ankete su im davale i nade u pobjedu. To su bile pogrešne prognoze: instituti za ispitivanje javnog mnjenja u DDR su često sprovodili telefonske ankete – no, tada je samo mali deo stanovništva imao telefonski priključak.

Rezultat prvih (i posljednjih) demokratskih izbora u DDR-u

Rezultat prvih (i posljednjih) demokratskih izbora u DDR-u

Parlament koji zaslužuje taj naziv

I pored toga, socijaldemokratski političar Štefan Hilsberg se sjeća „čudovišnog osjećanja trijumfa“ u izbornoj noći, jer „izboriti se za te izbore, a zatim ih i doživjeti – to je bila velika sreća“. Glasalo je više od 93 odsto građana, i to prvi put ne za političare s jedne liste, već za 24 stranke među kojima su bile i neke egzotične grupe poput „Unije njemačkih pivopija“. Niko više nije tražio da glasači javno presavijaju svoje listiće kako bi pokazali da glasaju za Nacionalni front, već je svako mogao da ode u kabinu i zaista u tajnosti popuni listić i ubaci ga u glasačku kutiju. A zvanični rezultat izbora te večeri se poklapao sa rezultatima prebrojavanja na izbornim mjestima.

I na slavlju Građanskog pokreta su te nedjelje u martu 1990. vladala podijeljena osjećanja. Znalo se da slab rezultat nije samo plod finansijskog i organizacionog hendikepa; ni koncept reformisane DDR i njenog postupnog ulaska u njemačko ujedinjenje nije uspio da privuče većinu birača.

No, glavni kandidat te stranke Jens Rajh rekao je da i pored toga "nije pomišljao na samoubistvo": „Znam da tada nisam bio nesrećan i da je u Kući demokratije, gdje su se okupili mnogi gubitnici izbora, moglo da se čuje: Bože moj, kako su to ljudi glasali..." No, i među poraženim demokratskim pokretima preovladalo je dobro raspoloženje: „Prvi put smo imali parlament koji zaslužuje taj naziv.“

U novembru 2014. u Berlinu je proslavljeno i 25. godina od pada Zida

U novembru 2014. u Berlinu je proslavljeno i 25. godina od pada Zida

„Najbolja godina DDR-a

Alijansa za Njemačku je, doduše, u veliku koaliciju pozvala samo Socijaldemokrate i Liberale. Vodeća imena Građanskog pokreta, koja su i dala impuls za mirnu revoluciju, ostala su van igre i morala su da se zadovolje opozicionim klupama – baš kao i poslanici PDS-a.

„To je bilo otrežnjenje“, sjeća se Rajh. On je, kao i većina drugih članova opozicionih stranaka, kasnije glasao protiv brzog uvođenja zapadnonjemačke marke kao sredstva plaćanja, kao i protiv na brzinu napisanog ugovora o ujedinjenju: „Naša opozicija se nije rukovodila ideologijom, već argumentima. O temeljnim odlukama se nije dovoljno diskutovalo i nije moglo da se provjeri da li su one zaista bile prilagođene uslovima u Istočnoj Njemačkoj.“ No, ukupan bilans tih mjeseci za njega je pozitivan: „DDR je između jeseni 1989. i jeseni 1990. doživjela svoju najbolju godinu. Znali smo da je podjeli Njemačke, koju smo trpjeli godinama, došao kraj.“

Preporuka redakcije