1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Ko je odgovoran za maskr u Sabri i Šatili?

Masakr u izbjegličkim centrima Sabra i Šatila koji je izvršen polovinom septembra 1982, jedan je od većih barbarskih događaja novije istorije. Tada je ubijeno nekoliko stotina ne naoružanih žena, djece i staraca.

default

Stravičan zločin

Izraelski parlament je u svojoj istroji doživljavao slične sjednice. Septembar 1982.godine. Tadašnji vođa opozicione radničke partije Šimon Perez je sa govornice premijera i ministra odbrane upitao: «Ko je imao tako glupu ideju da u potragu za teroristima u izbjegličkom centru pošalje falangiste. Imate li odgovor na ovo pitanje, gospodine Šaron?

Vijest o masakru u Bejrutu je obišla svijet. U palestinskim centrima Sabra i Shati je hladnokrivno ubijeno nekoliko stotina civila. Kasnije je izbrojano 800 tijela ubijenih, a vjerovatno je broj nastadalih i veći jer su počinioci žrtve budožerima skupili u masovnu grobnicu koju su kasnije prekrili ruševinama jedne kuće.

Počinioci, njih oko 150, bili su pripadnici milicije hrišćanskih falangista na čijem je čelu bio Eli Hobeika. Odgovornost za to je ipak na izraelskoj politici koja je tako nešto omogućila. Izrael je naime 06. juna 1982 godine vojno ušao na teritoriju Libana kako bi sa juga protjerao PLO. Tom se prilikom stvorio savez sa falangistima. U augustu je za novog predsjednika izabran Bašir Gemayel, sin osnivača falangi Pierra Gemayela. On se tada izjasnio za pomirenje, prije svega sa Libanom. «Pozvaću na jedinstvo zemlje. Zatražiću od svih libanaca da se ujedine».

Uz američku pomoć, PLO je 01.septembra napustio Liban. Međunarodne snage sastavljene od Amerikanaca, Britanaca, Francuza i Italijana su također napustile Bejrut. Njihov posao je bio obavljen. Uskoro su se trebali vratiti. 14.Septembra, širom Bejruta su odjekivale snažne eksplozije.

Vojni pohod na zapadni Bejrut može početi

Libanon Massaker von Sabra und Shatila 1982 Beschir Gemayel

U eksploziji automobila bombe je uništeno glavno sjedište falangi i iz ruševina još uvijek nije izvučeno tijelo predsjednika Gemayela. Nakon toga je uslijedio vojni pohod na zapadni dio Bjeruta. Kao okupaciona sila, Izrael je bio odgovoran za sigurnost u cijelom gradskom području u šta je spadao i izbjeglički centar između centra grada i aerodroma. Ovaj centar su do povlačenje kontrolisali i štitili borci PLO-a, a nakon toga nije bilo nikoga da se brine o sigurnosti tamošnjeg stanovništva.

Izraelski ministar odbrane, Arijel Šaron je bio uvjeren da se u zapadni Bjerut vratilo oko 200 naoružanih palestinaca i tada je došao na ideju da u potragu za palestincima ne pošalje izraelske trupe, neko naoružane falangiste. Šaron je pred Knesetom kasnije pojasnio:

«Kada smo se složili da falangisti idu u akciju na izbjeglički centar, od vrhovnih izraelskih komandanata je jasno rečeno, citat- jedna vojna jedinica sa jugozapada je ušla u centar Shatila gdje traži teroriste. Na susretu koordinatora vojnih operacija je naglašeno da je operacija usmjerena protiv terorista i da se civilnom stanovništvu ne smije nanijeti šteta, posebno ženema, djeci i starijim osobama».

Desilo se ono što nije smjelo

Bildgalerie Ariel Scharon

Svoj bijes zbog ne pronalaska naoružanih palestinaca, falangisti su iskalili na civilima, ženama, djeci i starijim osobama. Masovno ubistvo je trajalo dva dana. Kada je Šaron za to čuo, 17 septembra je naredio povlačenje. Nakon zahtjeva opozicije da odgovorni podnesu ostavku i istražne komisije koja je ustvrdila da su zakazali vodeći političari i vojni zvaničnici, jedino je ostavku podnio Arijel Šaron koji se nakon izvjesnog vremena vratio u politički život i na kraju je izabran za premijera. Vođa jedinioce koja je izvršila maskar Eli Hobeika, prvo je bio ministar zadužen za pitanja izbjeglica, a 2002 godine je ubijen u bombaškom napadu. Tadašnji pemijer je godinu dana kasnije iz sasvim drugoh razoga podnio ostavku. Inače maskar nije ostavio nikakvih dugotrajnih tragova.