1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Ko je bio "Dr. Oetker"

Prekjučer je u Hamburgu u 90-toj godini života umro kralj pudinga i kolača „Dr Rudolf August Oetker“. Senior Oetker je nakon 2. svjetskog rata podigao na noge uništenu firmu i čuvenim praškom za pecivo postigao svjetsku slavu. Nekrolog Dietera Saakea

Rudolf August Oetker senior i njegov sin August Oetker junior

Rudolf August Oetker senior i njegov sin August Oetker junior

Rudolf August Oetker imao je niz dobrih osobina. Volio je red, bio je štedljiv i vrijedan, volio je familiju i bio brižljiv otac. Istovremeno je bio ljubitelj umjetnosti i dobar poznavalac crvenog vina. No, ono što ga je izdvajalo od drugih bila je činjenica da je Rudolf August Oetker bio najuspješniji njemački poslijeratni poduzetnik.

Nakon smrti svoga očuha, koji je 1944 poginuo u jednom zračnom napadu, 28-godišnji unuk Doktora Augusta Oetkera, osnivača firme, preuzeo je upravljanje poslovima. Pedesetih godina je firma Dr. Oetker pored pudinga i prašaka za pecivo i kolače posjedovala najveću privatnu flotu brodova. Ona postoji i danas pod nazivom Reederei Hamburg Sued i tek je nedavno proširena sa šest kontejnerskih brodova. Rudolf August Oetker postao je i vlasnik pivara a prvi je na tržište iznio zamrznutu picu Dr. Oetker, koja je jedan od njegovih najpoznatijih proizvoda u Evropi. Novac za investicije Rudolf Oetker nije morao posudjivati od banaka, njegova kasa bila je uvijek puna. Razlog je bilo izvrsno poslovanje, koje je Dr. Oetkeru donio nevjerovatan profit ali i njegova osobna skromnost. Rudolf August Oetker:

„Na štedljivost vas navikavaju dok ste još u kolijevci. Rezultat je ili jeste ili niste štedljivi. To znači da imate naviku da ugasite svjetlo, ako vam ne treba. Ili sapun, koji se mora potpuno potrošiti.“

Za uspjeh firme bila je važna i dobra radna atmosfera i uvjeti na radu. Zaposleni su za svoj učinak dobijali priznanja i pohvale. To je veoma važno za uspjeh, znao je Rudolf Oetker još prije 50 godina, kada se u Njemačkoj tek završio rat:

„Tada je zaposlena djevojka po satu zaradjivala 50 pfeniga i nakon 48 sati sedmično zaradila bi 100 maraka. Za to sebi ništa nije mogla kupiti. Za kutiju cigareta mogla je dobiti više para. Stoga sam ja često ujutro stajao na kapiji i pozdravljao radnike. Govorio sam im da je divno što dolaze na posao iako jedva išta mogu da zarade.“

Rudolf August Oetker bio je skroman i u privatnom životu. Svoje milijarde on je većim dijelom zavještao gradu Bielefeldu. Poklonio mu je veliku umjetničku galeriju, sponzorirao je Domove za starce i osnovao Fondaciju za umjetnost i kulturu. U jvnosti se nije volio pokazivati. Na to je bio primoran dva puta: Prvi put kada je otet njegov sin Richard, koji je pušten na slobodu nakon što je udovoljeno zahtjevu otmičara koji su tražili 21. milion maraka. Drugi put, kada je postalo poznato da je bio član ozloglašene Hitlerove jedinice Waffen SS. Njegov tadašnji očuh Richard Kaselovsky posjedovao je firmu koja se zvala „Nacionalsocijalistički uzorni pogon“. O njegovoj ulozi u nacističkom periodu i kooperaciji sa Hitlerovim režimom Dr. Oetker nikada nije govorio.