Ko će na čelo EU?

Evropska unija će, po svemu sudeći, morati da sačeka još neko vrijeme do izbora svog prvog stalnog predsjednika Savjeta EU. Ta, čelna funkcija koju, između ostalog, predviđa Lisabonski ugovor, moraće prvo da dobije svoj pravosnažni zakonski okvir kroz završetak ratifikacije Sporazuma o reformi evropskih institucija. Poslije irskog „da“ i potpisa poljskog predsjednika Leha Kačinskog, očekivalo se da će, pred ovonedjeljni samit lidera zemalja i vlada EU (29.- 30.10), i češki predsjednik Vaclav Klaus dodati jedini nedostajući potpis na taj dokument. Time bi se omogućila i formalna raspravu o temi kandidata za predsedavajućeg EU. Međutim o Klausovim zahtjevima da Češka bude izuzeta iz primjene Povelje osnovnih prava se još razgovara, a Ustavni sud Češke bi danas (27.10) trebalo da raspravlja o ustavnosti Lisabonskog ugovora. Cecilija Malstrom, švedska ministarka za evropska pitanja kaže:

„Mi čekamo izveštaj Ustavnog suda Češke. Kako čujemo vjerovatno će im biti potrebno još nekoliko dana, tako da odluke vjerovatno neće biti do kraja ovonedeljnog sastanka šefova država i vlada EU. Pored toga i dalje smo u razgovorima sa Klausom i sa Vladom Češke kako bi našli rješenje koje je prihvatljivo za svih 27 država članica.“

Za i protiv Tonija Blera

Iz Švedske, trenutno predsjedavajuće EU, poručuju da je za sada, dakle prije okončanja ratifikacije Lisabonskog ugovora, preuranjeno formalno razgovarati o potencijalnim kandidatima za mjesto predsjednika Savjeta EU. Međutim tokom prvog dana sastanka ministara spoljnih poslova EU, Velika Britanija se zauzela za kandidaturu svog nekadašnjeg premijera Tonija Blera na tu funkciju. Britanski šef diplomatije, Dejvid Miliband, izjavio je da je dosadašnje šestomjesečno rotirajuće predsjedavanje EU bilo štetno po spoljnu politiku EU, kao i da je jakoj EU potrebna jaka ličnost da je predstavlja:

„Svih 27 zemalja moraju da razmisle kakvu Evropu žele i koju ulogu Evropa mora da ima u svijetu. Lisabonski ugovor nam daje i mogućnost ali i obavezu da imamo vodeću ulogu u svijetu i za to nam je potrebno jako vođstvo. Svaka zemlja mora da razmisli kakva nam je osoba potrebna. Ovdje nije u pitanju takmičenje između malih i velikih zemalja, ovdje se radi o zajedničkom evropskom interesu.”

Po kom kriterijumu izabrati predsjedavajućeg EU?

Međutim da, kada je Bler u pitanju, interes nije svuda isti govori i protivljenje Belgije, Luksemburga i Holandije koje smatraju da tako važna pozicija ne može otići zemlji kao što je Velika Britanija, koja ne pripada ni Evro, ni Šengenskoj zoni. Bleru nedostaje i podrška evropskih socijalista koji dovode u pitanje između ostalog i njegovu ulogu u ratu u Iraku. Ima i onih koji se zalažu da na mjesto onoga ko će predstavljati EU dođe kandidat iz neke manje zemlje EU, osoba možda ne tako zvučnog imena, ali koja će biti prilagodljiva i uspjeti da obezbijedi neophodan konsenzus unutar Unije. Sa druge strane ima i onih koji bi na toj funkciji zarad ravnopravnosti i demokratskih principa željeli da vide ženu. Mnogi jednostavno samo očekuju da Bler dobije dostojnog protivkandidata. Prema nekim najavama rasprava o novim vodećim pozicijama u EU, predsjedavajućem i šefu diplomatije EU, mogla bi biti zakazana i za mogući vanredni Samit EU, tokom novembra. Šampanjac je tako još na ledu, a olovka za Klausov potpis je u pripravnosti.

Autor: Marina Maksimović

Odg. urednik: Zorica Ilić