Knjiga poklekla u bitki za čitača

Kad god se diskutuje o knjigama i čitanju, ima onih koji odmahuju rukom u stilu: kakve knjige na ovu skupoću. Ali dok su kafići u centru Beograda puni i radnim danima, dok se u kladionicama ostavljaju plate i topli obroci – knjižare i biblioteke posjećuju se samo izuzetno. Neke statistike kažu da skoro polovina građana Srbije ne pročita nijednu knjigu godišnje. „Nemam vremena“, kaže Aleksandar Jeremić, radnik elektrodistribucije. „Najviše čitam kad sam na odmoru. Volim istorijske romane. Sad čitam o Sulejmanu Veličanstvenom.“ Penzionerka Milena Glavinić pročita jednu knjigu u dva mjeseca. Voli prozu i poeziju, Dobricu Ćosića, Jesenjina… Kupuje nove knjige samo kada pretekne novca. Tridesetogodišnji Miloš Stefanović, službenik gradske uprave, čita redovno, upravo je pročitao sve o Šerloku Holmsu. I on knjige uglavnom pozajmljuje dok je, kao i mnogi drugi, posljednji put pazario na Sajmu knjiga u oktobru.

Lektira kao davež

Neke statistike kažu da skoro polovina građana Srbije ne pročita nijednu knjigu godišnje. Navike za čitanjem trebalo bi da se steknu u osnovnoj i srednjoj školi. Lektira za srednjoškolce nije se mijenjala decenijama, pa su tako i danas u obaveznom štivu djela koja mlade po pravilu „smaraju“, poput Kafkinog „Procesa“ ili Beketovog „Godoa“. „Đaci jednostavno ne vole da čitaju. Od trideset učenika u razredu, jedva da dvoje pročita ‘Braću Karamazove'“, priča za Dojče vele Nataša Knežević, profesorka srpskog jezika i književnosti u Medicinskoj školi u Beogradu. „Kada im kažem da treba da pročitaju ‘Hamleta', prvo što pitaju je: 'Koliko ima strana?' Prepričane romane i analizu lektire pronalaze na internetu. Oni na taj način umiju da prepoznaju književno delo, što je dovoljno samo za prolaznu ocjenu, ali je problem što se njihovo interesovanje na tom nivou i završava.“

Ta profesorka smatra da neka djela nisu primjerena uzrastu i da bi ih trebalo zamijeniti drugom literaturom. Istraživanja pokazuju da srednjoškolci u slobodno vrijeme najviše čitaju „Gospodara prstenova“, „Alhemičara“, „Kupoholičarku“... „Današnja omladina nema vremena da se upoznaje sa mnogo djela“, smatra pisac Aleksandar Gatalica, dobitnik Ninove nagrade za 2012. godinu. „Ako hoćete da ih nagovorite da čitaju recimo Edgara Alana Poa, a to nije baš tako jednostavno, morate da im objasnite da ne bi bilo današnje fantastike bez ovog američkog pisca. Tako ćete knjigom, sa ne više od 200 strana, pokazati kako se razvijala fantastična priča od najranijih dana do Stivena Kinga“, objašnjava Gatalica. On je kao stručnjak za uporednu književnost predlagao da se korjenito izmjeni školska lektira i pristup nastavi književnosti, kako bi se mladi podstakli da više čitaju.

Traže se bestseleri

U beogradskim bibliotekama najviše se traži beletristika, istorijski romani i popularna psihologija. Kao i u cijelom svijetu, knjiga je poklekla u bitci za pažnju publike. Protivnik u toj bitci su razni rijalitiji, holivudske limunade, internet i slično. „Knjiga zahtijeva izvesno vreme. Film se pogleda za dva sata, koncert se odsluša za tri, a knjiga mora da se čita bar tri dana, pod uslovom da ste vrlo istrenirani čitalac“, kaže Gatalica. Stoga su rijetki i oni koji redovno odlaze u biblioteku. Biblioteka grada Beograda ima oko 160.000 članova, što nije previše za dvomilionski grad. Većina su žene, a najviše se iznajmljuje školska lektira. Godišnja članska karta košta 1.500 dinara, a odjednom se može pozajmiti čak deset knjiga. „Raznim akcijama pokušavamo da uvećamo članstvo. Tako recimo, svakog 23. aprila, na Svjetski dan knjige, poznate javne ličnosti dolaze kod nas i tog dana rade kao bibliotekari. Tada imamo i po 500 ili 600 učlanjenja“, navodi za Dojče vele Sara Ivković iz Gradske biblioteke. Dodaje da djeca do sedam godina i stariji od 65 godina mogu besplatno da se učlane.

Ako izuzmemo lektiru i stručnu literaturu, u beogradskim bibliotekama najviše se traži beletristika, istorijski romani i popularna psihologija. Prošle godine od stranih pisaca najtraženiji romani bili su: „IQ84“ (Haruki Murakami), „Ruska zima" (Dafni Kalotaj) i „Zašto te volim“ (Gijom Muso), dok su najčitaniji domaći naslovi „Veliki rat“ (Aleksandar Gatalica), „Islamska Republika Nemačka“ (Dejan Lučić) i „Blistavo i strašno II“ (Bekim Fehmiju). U izdavačkoj kući Laguna navode da su najprodavanije knjige one koje se bave istorijskim temama i erotski romani. Prva tri naslova na Laguninoj top-listi za 2013. godinu su „A planine odjeknuše“ (Haled Hoseini), „Rukopis otkriven u Akri“ (Paulo Koeljo) i „Serviraj za pobjedu“ (Novak Đoković). Iako i ove statistike otkrivaju da se traže bestseleri, pisac Aleksandar Gatalica kaže da je Srbija prilično nevina u poređenju sa pojedinim evropskim državama. „Na mnogim jezicima sam vidio vrlo veliki broj knjiga koje pišu prostitutke. To su njihova iskustva sa bogatom klijentelom. Čak imate podžanr – prostitutska književnost. Toga još nema kod nas, ali će prije ili kasnije sigurno doći“, uvjeren je srpski pisac.

Elektronska knjiga u začetku

U Srbiji i dalje dominira štampana knjiga. Prošle godine objavljeno je oko 12.000 naslova, dok se na tržištu pojavilo svega stotinak digitalnih izdanja. Iskustva izdavača pokazuju da se na istoku Evrope elektronske knjige ne čitaju u onoj mjeri kao na zapadu. Tako je, na primjer, u Americi podjednak broj kupljenih klasičnih i digitalnih knjiga, dok je u Rusiji broj prodatih e-knjiga na nivou statističke greške. Vlasnik izdavačkog preduzeća Laguna Dejan Papić kaže za Dojče vele da je najveći problem elektronske knjižare strah od piraterije. „Zaštita sadržaja elektronske knjige je jedan od glavnih razloga zašto do sada izdavači u Srbiji nisu na pravi način nastupili sa e-knjigom. Znamo šta je piraterija uradila muzičkoj i filmskoj industriji. Ne bi bilo dobro da se to desi i sa knjigom, jer bi to imalo dalekosežne kulturološke posledice“, kaže Papić. „S druge strane, ne može srpska knjiga na Amazonu da bude pod odjeljkom - engleski jezik. Morate sačekati da je Amazon postavi na adekvatno mjesto.“

Papić najavljuje da će u ovoj godini Laguna napraviti ozbiljan pomak kada je riječ o elektronskoj knjižari, a vjeruje da će to učiniti i drugi izdavači u Srbiji. Dok se masovnije ne pokrenu elektronska izdanja, ni biblioteke ne mogu čitaocima da ponude takvu formu u većem obimu. Biblioteka grada Beograda priprema platformu digitalne biblioteke, koja bi trebalo uskoro da bude dostupna čitaocima. U toj kulturnoj ustanovi podsjećaju da je trenutno u Američkom kutku u beogradskom Domu omladine moguće iznajmiti elektronske čitače knjiga, ali za sada samo sa naslovima na engleskom jeziku.

Autor: Vladimir Minić, Beograd
Odg. urednica: Jasmina Rose, Bonn