1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Kloska je bačena

Hoće li se Srebrenica pamtiti duže ako se Šumarice zaborave brže? Zašto je škola Živka Jošila preimenovana u školu Mehmedalije Maka Dizdara? Nenad Veličković škljoca i zvoca o komunalnom krštenju i pokrštavanju.

Prije most kod Otoke, sada Most Kongresmena McCloskey

Prije most kod Otoke, sada Most Kongresmena McCloskey

Sarajevsko naselje Otoka izgrađeno je 1974. godine. Iste godine, u septembru, otvorena je u njemu nova škola, nazvana imenom bravarskog šegrta i komuniste Živka Jošila, koji je 1941. uhapšen u Sarajevu, interniran u logor (najvjerovatnije u Gospić) gdje mu se gubi svaki trag[1]. Živko Jošilo, dakle, nije bio terorista, nije bio ubica, nije bio razbojnik, ni lopov, ni kriminalac. Bio je žrtva ustaškog režima i njegovo ime na školi izražavalo je antifašistički stav da se nacistički zločini počinjeni u drugom svjetskom ratu ne smiju zaboraviti.

Onaj ko je sa škole skinuo njegovo ime, da bi je nazvao Mehmedalija Mak Dizdar, upleo je djelo velikog pjesnika u vlastitu vulgarnu polemiku s antifašizmom.

Ponavljaju partizansku bahatost u brisanju tuđe prošlosti

S pravom optužujući komuniste da su kao pobjednici mijenjali nazive ulica brišući ili prepravljajući kolektivno pamćenje ( Vase Miskina umjesto Ferhadija, Trifka Grabeža umjesto Patke, Nemanjina umjesto Čekaluša, Moše Pijade mjesto Bolnička) demokratisti su zahvaljujući i takvim optužbama početkom devedesetih osvojili simpatije birača. Međutim, ponavljajući partizansku bahatost u brisanju tuđe prošlosti pobjednici su pokazali da njihova retorika nije bila superiorno-etička nego inferiorno-etnička. Sve u svemu: sjaši kurta da uzjaše murta, ne laje kuca sela radi nego sebe radi, koji kudi taj se nudi...

Zaista, šta je suštinska razlika (u doprinosu ideji suživota) između zabadanja križa u počiteljsku kulu i skidanja tabli s imenima žrtava genocida? Zašto je bilo važno kriti da su iste lopate miješale beton i za cvijet u Jasenovcu i za zid u Hudoj jami? Hoće li se Srebrenica pamtiti duže ako se Šumarice zaborave brže?

Ko je kongresmen McCloskey?

Most sagrađen otprilike kad i naselje Otoka do prije neki mjesec nije imao tablu s nazivom. Nije nikome ni trebala, svi su ga znali kao Otočki, ili most kod Otoke...

Od neki dan, međutim, zove se Most Kongresmena McCloskey.

Flash-Galerie Bosnien-Herzegowina Sarajevo Brücke

Osim što nije jasno zašto kongresmen počinje velikim K, i zašto se imenice sapliću u padežima (zašto može kongresmen a McCloske y, a ne, recimo, mula Mustaf e Bašeskij a, ili kralj a Tvrtk o, ili Branilac a Sarajev o?), nejasno je također i o kakvom se i čijem kongresmenu radi. Internet ih poznaje dvojicu. Jedan (Pit) u vezi je s obilježavanjem Dana planete Zemlje, drugi (Frank) u vezi je s Bosnom. Prvi se zalagao za pravo žena na abortus, drugi za NATO udare na položaje Srba u ratu 1992-1995. Avaz, u vijesti od 23.12.2009. pominje u vezi s Otočkim mostom Freda(?) Mekloskog: " Ukoliko poslanici na narednoj Skupštini podrže prijedlog Komisije za obilježavanje, čuvanje i njegovanje (sic! koga? čega? Kako se događaji i ličnosti mogu njegovati?) historijskih događaja i ličnosti, most na Otoci nosit će ime po američkom kongresmenu Fredu Mekloskom (McCloskey). To nam je potvrdio predsjednik Komisije Miro Lazović. Mekloski je ugledni kongresmen koji je tokom agresije u više navrata bio u Sarajevu i jedan je od prvih ljudi koji je širio istinu o BiH kaže Lazović, koji je lično upoznao Mekloskog."

Fred ili Frenk, svejedno, važno je da je kongresmen i da je širio istinu o agresiji, iako se ona ne poklapa s haškom presudom po tom pitanju. I da se, šireći istinu, zalagao za ukidanje embarga na isporuku oružja radije nego za diplomatsko rješenje sukoba, pa sad pozdravljajući njegovu misiju na Balkanu Sarajevo s obnovljenog mosta na Miljacki pozdravlja i rušenje mostova na Dunavu.

Na sljedećoj stranici: Most Drvenija bi se mogao nazvati Dejtonija, a Skenderija SkenderCIA

[1] Prema podacima iz knjige Alije Bejtića Ulice i trgovi Sarajeva, Sarajevo 1973.