Klimatske promjene - najveći izazov za 21. vijek

Javna diskusija je održana u tek obnovljenom amfiteatru Mašinskog fakulteta u Sarajevu i ako je suditi po broju prisutnih, uglavnom mladih ljudi, čini se da će se nove generacije mnogo odgovornije uhvatiti u koštac sa onim što nam se dešava pred očima već duže vrijeme: klimatske promjene koje imaju veliki uticaj na planetu i naše pojedinačne živote. Predstavljajući projekat Goethe-Instituta, direktorica Petra Raymond je rekla da ne smijemo ostaviti svijet u kojem se neće moći živjeti. „Posljedice koje sa sobom nose klimatske promjene traže naše odgovorno djelovanje i prihvatanje izazova koje one nameću. Bitno je da potražimo odgovore na pitanje: kako mi kao društvo možemo djelovati u uslovima klimatskih promjena“, rekla je Petra Raymond i dodala da njihov projekat, prije svega, treba da skrene pažnju na načelnu problematiku te da moguća rješenja ugradi u društvenu i političku svijest, čime bi se potaknuli diskursi i odgovorno djelovanje.

Ta čarobna dva stepena

U javnoj diskusiji na Mašinskom fakultetu učestvovali su Stefan Lechtenböhmer, stručnjak sa Wuppertal Instituta za klimu, ekologiju i energiju i domaći naučnici iz srodnih oblasti, Emina Hadžić profesorica Građevinskog fakulteta i Aleksandar Knežević, ekspert održivog razvoja. „Klimatske promjene će biti velika tema za 21. vijek, s obzirom na to da će temperatura na Zemlji i dalje rasti. Najveći naučnici svijeta u svojim izvještajima pokazuju da će se temperatura, globalna temperatura, do kraja ovoga vijeka povećati za četiri stepena. Šta je posljedica prevelike emisije CO2 u atmosferu?

Imamo velike poplave, sada čak i u Evropi, i ti će se uticaji u budućnosti samo pojačavati. Ne smijemo dozvoliti da klimatske promjene postanu tako dramatične, da više na njih ne možemo uticati. Ako bi zagrijavanje ostalo na samo dva stepena, onda bi to bilo podnošljivo“, rekao je Stefan Lechtenböhmer i dodao kako izlaz iz ovog globalnog problema vidi u korištenju efikasnijih tehnologija i obnovljivih izvora energije. On je naglasio da je zvanični cilj Njemačke da do 2050. godine za 80 posto smanji emitovanje stakleničkih plinova, a za 90 posto poveća korištenje energije iz obnovljivih izvora.

„Nerealna je perspektiva da ćemo uspjeti da totalno smanjimo emisiju CO2 u zemljinu atmosferu, ali ono za šta se mi konkretno zalažemo na globalnom nivou je to, da se emisija stakleničkih gasova u najskorije vrijeme prepolovi, a u razvijenim zemljama bi to smanjenje moralo da ide i do 90 posto. Ukoliko se to ne dogodi, imaćemo veliku nesigurnost u svijetu“, zaključio je njemački stručnjak.

Voda je život

Profesorica Emina Hadžić je govorila o uticaju klimatskih promjena na vodene resurse. „Kako možemo govoriti o energiji, kako možemo govoriti o hrani, ako nemamo dovoljne količine vode?“ - pitala je naučnica iz Sarajeva, dok su se iza nje na platnu, nizale poznate izreke o vodi. I pored velikih imena, kao što su Jacques Cousteau ili Leonardo da Vinci, najupečatljivijom se činila ona nekog anonimusa koji je rekao: „Voda je život“. Kratko i jasno.

„Postoji jedan dio naučne zajednice koji smatra da su klimatske promjene, koje osjećamo preko globalnog zatopljavanja, posljedica promjene zemljine putanje oko Sunca, a kada razgovaram sa kolegama klimatolozima saznajem za njihovo mišljenje prema kojem se može zaključiti kako se ciklično, svakih sto hiljada godina, klima značajnije mijenja, a zatim, tu su i promjene u aktivnosti sunca i nagib zemljine ose u odnosu na ravan enklitike. Klimatske promjene su vrlo kompleksan proces i vrlo je teško procijeniti kakav je i koliki udio čovjeka u tim procesima“, rekla je profesorica Hadžić odgovarajući na pitanje da li su klimatske promjene stvarnost ili fikcija.

Gdje je u svemu tome BiH?

„Nema nas nigdje. Na sve što su nas stranci učili i nudili nam, apsolutno nema nikakvog odgovora. Zašto i druge stvari ne funkcionišu? Nema odgovornosti, uradio neko nešto, ili ne uradio. Mi smo propustili sto miliona eura koji su nam nuđeni za smanjenje emisije stakleničkih plinova“, kaže ogorčeno profesor Aleksandar Knežević. On se osvrnuo i na etičku stranu globalnog zatopljenja. „Razvijene zemlje su mnogo novaca ukrale zemljama u razvoju, kroz klimatske promjene. Zahvaljujući klimatskim promjenama, proizvodnja hrane u industrijskim zemljama porasla je za osam posto, a u zemljama u razvoju, opada za 10 posto.

Znači, industrijske, razvijene zemlje, koje su krive za globalno zatopljenje, imaće više hrane, a zemlje u razvoju, koje ne snose krivicu, bar ne u toj mjeri, trpiće veće posljedice i imati manje hrane“, rekao je Knežević i svoje izlaganje završio anegdotom:

„Američki dizajner češkog porijekla Papanek, 1954. godine, u svojoj knjizi 'Dizajn za stvarni svijet' je napisao: 'Ljudi se reklamom i modom nagovaraju da kupuju stvari koje im ne trebaju, novcem kojeg nemaju, da bi imponovali komšiji kojem to ništa ne znači'. Zašto sam ovo pomenuo? Nije čovjek kriv za klimatske promjene, nego društvo, način organizacije društva i ciljevi društva. Dok se to ne promijeni, nemamo efikasnog rješenja za klimatske promjene.“

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odgovorna urednica: Marina Martinović