Kina i Sjedinjene Američke Države, rivali ili partneri ?

Sa enormnim privrednim uspjesima Kina je sve prisutnija u oblasti svjetske politike te vojnih pitanja.

Uznemirenje zbog toga prije svih pokazuju Sjedinjene Američke Države koje smatraju da im je time ugrožena pozicija super-sile.Ekspert za američke prilike Peter Rudolf iz Fondacije za privredu i politiku smatra da je menadžment privrednog i vojnog rasta Narodne Republike Kine, najveći geopolitički izazov za američku vanjsku politiku u narednoj deceniji:

„Menadžment uspona novih sila u istoriji nikada nije bio sasvim jednostavan.Analogije se ne mogu baš uvijek primjenjivati.Čak i napredak Njemačke kao carevine na kraju 19-og stoljeća, bio je za medjunarodnu zajednicu sasvim težak razvoj.Postojeće velike sile ili jedna super sila kao što su Sjedinjene Države moraju se s tim pomiriti da neka nova sila globalno preuzme odgovarjuću ulogu, zatim da teži energetskim resursima te da će pod pojedinim okolnostima doći u konflikt sa američkim interesima“.

Sjedinjene Države tvrde da Kina uz pomoć vještački održavane niske valute ostvaruje svoj trgovinski profit i stalno ga uvećava.Trgovinski deficit Kine je iz ugla Sjedinjenih Država u protekloj godini dostigao, astronomsku sumu od preko dvije stotine milijardi Dolara.Prema mišljenju, Margot Schüller, takvom deficitu je prije svega doprinijela regionalna preraspodjela posla:

O-TON Schüller

«Mora se uočiti da Kina funkcionira kao regionalna banka-radionica za cijelu Aziju, a to znači da se proizvodi koji dolaze u Ameriku, sastoje iz dijelova koji su dostavljeni iz Japana zatim Južne Koreje, Taiwana, Hongkonga i tako dalje...Ove komponente i poluproizvodi se sastavljaju u Kini, i potom izvoze u Ameriku i Evropsku uniju.To znači da su oni dio jedne velike proizvodno-distributivne mreže.A posljedica je, da su takvi proizvodi sa jedne strane veoma jeftini, a s druge da veliki dio profita ne ostaje u Kini.Ova zemlja dakle ima neznatan udio u preraspodjeli viška.To je dio tako da kažem, regionalne preraspodjele posla».

Bush-ova vlada se trudi da se konstruktivno ponaša prema azijskim konkurentima.Tokom protekle godine je vodjen jedan strategijski dijalog.Zamjenik ministra vanjskih poslova Robert Zoellick je imao funkciju posebnog opunomoćenika američkog predsjednika.Od njega takodjer potiče i nova formula jednog kako se navodi «responsible stakeholders-a» dakle, formula takozvanih «odgovornih ulagača» s kojom se akceptira nova politička uloga Kine.

No američki ekspert Peter Rudolf smatra da je to jasan koncept:

„Postoji primjena političke saradnje i privredne integracije sa jedne strane i s druge, sigurnosne mjere, koje se razmatraju za slučaj da Kina ne zauzme kooperativan kurs.To je praktično pristup sa dva kolosijeka koji uzima u obzir različite interese koji postoje u američkoj vladi i u Kongresu“.