1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kešmašinka i lektorjugend

11. juli 2011

Već dvadeset godina u Bosni i Hercegovini armija mladih profesora zarađuje kruh svoj nasušni prevodeći s jednog na drugi i treći, ili s desetog na sva tri jezika.

https://p.dw.com/p/11sWw
"Kešmašin" u SarajevuFoto: DW

Da neki Rus kojim slučajem zaluta u Sarajevo i u njemu ostane bez novaca, pa stane pred kešmašin na kojoj piše PLEASE SELECT A LANGUAGE, MOLIMO IZABERITE VAŠE GOVORNO PODRUČJE, ENGLISH, DEUTSCH, ITALIANO, HRVATSKI, BOSANSKI, SRPSKI, šta bi od šest ponuda odabrao: engleski ili srpski ili bi mu bilo svejedno, računajući da su cifre na svim jezicima iste, a da su mu na latinici sva slova jednaka?

U svakom slučaju, mala je vjerovatnoća da bi zaboravio na novac i ostao zamišljen pred uslužnim ekranom, pitajući se koji je prevodilac i s čijom diplomom language preveo kao govorno područje. Otišao bi preračunavajući ka-emove u rublje, ili rublje u ka-emove, ne razmišljajući o bankarsko-nacističkoj poruci da su jezik i teritorija sinonimi i da su srpski, hrvatski i bosanski tri jezika, različita koliko i njemački, engleski ili talijanski.

Lingvistička je činjenica da su srpski, hrvatski i bosanski tri različita naziva za isti jezik podijeljen različitim standardima. Tu su trijažu izvršili jezički higijeničari odlučnom predanošću kojom su službe za konačno rješenje razvrstavale ljude istovarene iz stočnih vagona. I odvratna je istina da već dvadeset godina u Bosni i Hercegovini armija mladih profesora zarađuje kruh svoj nasušni prevodeći s jednog na drugi i treći, ili s desetog na sva tri. Državne zgrade, ministarstva, sudovi, organi puni su moralno retardiranih službenika koji krčme sve skuplji društveni novac na "lektore" koji temeljitošću kompjuterskih programčića prebacuju riječi iz jedne varijante u drugu. Međutim, ili je glup ili nepismen Hrvat koji "ne zna" bosanski i srpski, Srbin koji "ne razumije" hrvatski i bosanski, Bošnjak kome treba "prevodilac" za srpski i hrvatski. I koliki bi se novac uštedio i sačuvao za druge smislenije i važnije i životnije stvari kad bi svaki birokrata u ovoj nesrećnoj zemlji potpisao izjavu da vlada svim jezicima u službenoj upotrebi!

Flash Galerie Geldautomat in Sarajevo
Foto: DW

Istovremeno, jedno plemenito nastojanje, ružno nazvano inkluzija, dovedeno je u pitanje zbog nedostatka nastavnog osoblja. Djeca sa teškoćama u razvoju ne mogu se uključiti u redovne školske aktivnosti jer jedan za takav rad neosposobljen nastavnik nije u stanju udovoljiti potrebama svih učenika.

Umjesto da školovane nastavnike i profesore, pedagoge i psihologe upućuju u škole, gdje mogu od stvarne koristi biti sva njihova fakultetska znanja, lokalni arijevci regrutuju ih u jedinice lektorjugenda. A misije Ujedinjenih naroda i kancelarije (navodno) antifašističke Evrope pušu im pod rep i piskaju novac na pretvaranje milijuna u milione.

Šezdeset godina nakon okončanja Hitlerovog tajnog programa T4 (program "eutanazije", u kojem je injekcijama ili izglađivanjem, u specijalnim ustanovama, ubijeno preko 70.000 djece i odraslih, s dijagnozama neizlječivih tjelesnih i psihičkih poremaćaja, a u svrhu rasne higijene), nikome u ovoj državi ne može biti svejedno što se novac troši na polupismene i mutave političare umjesto na pravično i humano obrazovanje.

U ovom slučaju i iz ove perspektive pitanje be-ha-es-esovskog trojezičenja nije političko nego moralno.

Autor: Nenad Veličković

Odg. ured:: S. Tanović