1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Kazani - zona odgovornosti Cacine brigade

Potpredsjednik Federacije BiH Svetozar Pudarić i šef OSCE misije Jonathan Moore odali su počast civilnim žrtvama na lokalitetu Kazani. Tumačenja o ratnim događajima na ovoj lokaciji i danas su različita.

„Sarajevo je uvijek bilo 'budno' i ovdje postoji nesporan konsenzus da je na Kazanima počinjen ratni zločin, te ko ga je počinio i nad kim ga je počinio“, kazao je potpredsjednik Federacije BiH Svetozar Pudarić koji je u nedjelju (26.10.) položio cvijeće kod jame Kazani na Trebeviću. Pudarić je izrazio nadu da će „proceduralni razlozi“ koji koče njegovu inicijativu za izgradnju spomen obilježja na ovoj lokaciji ubrzo biti otklonjeni i da će odavanje počasti žrtvama postati normalan odnos svih bh. naroda. Šef Misije OSCE-a u BiH Jonathan Moore istakao je da mu je „velika čast što prisustvuje odavanju počasti žrtvama ubijenim na Kazanima“. „Moramo odati počast svim žrtvama bilo koje vjere i nacionalnosti“, kazao je Moore.

Potpredsjednik Federacije BiH Svetozar Pudarić i šef OSCE misije Jonathan Moore

Potpredsjednik Federacije BiH Svetozar Pudarić i šef OSCE misije Jonathan Moore

Ratni događaji na lokaciji Kazani i danas su predmet raznih rasprava, a sve činjenice o onome što se događalo u ovom dijelu zone odgovornosti 10. brdske brigade bivše Armije Republike BiH još nisu utvrđene. Jedan dio pripadnika 10. brdske brigade bivše Armije Republike BiH, predvođen komandantom brigade Mušanom Topalovićem Cacom, od proljeća 1992. do jeseni 1993. bio je van kontrole legalnih vojnih organa BiH i u blokiranom Sarajevu vodio je svoj rat i protiv civila Srba i Hrvata, kaže za Deutsche Welle Đuro Kozar, jedan od rijetkih novinara koji je i tokom rata pisao i govorio o događajima na ovoj lokaciji. „Vođeni nacionalističkom mržnjom provaljivali su u njihove stanove i pljačkali, odvodili nevine ljude, mučili ih, zatim ubijali i bacali u provaliju Kazane na Trebeviću. U tome im se niko nije suprotstavljao. Oni su sijali strah i među Bošnjacima, jer su i njih po gradu nezakonito hapsili i odvodili na kopanje rovova, na prvu liniju“, kaže Kozar.

Ko su bile Cacine žrtve?

Zločini na Kazanima počinjeni su tokom 1992. i 1993. godine, ali javnost u to vrijeme nije znala šta se dešava. Prema jednim izvorima, vojno-politički vrh BiH nije znao za zločine nad civilima u zoni odgovornosti 10. brdske brigade sve do decembra 1993. godine. Naš sagovornik, međutim, tvrdi da su bošnjački članovi Predsjedništva BiH znali za zločine na koje su reagirali tek 1993. godine. „U decembru 1993. godine sa Cacinom grupom izvršen je konačni obračun. Mušan Topalović Caco je uhapšen i ubijen, navodno pri pokušaju bjekstva, što je nekome bio odgovarajući epilog, jer da je ostao živ o mogo čemu bi progovorio, a to je tadašnja vlast u BiH pošto-poto htjela izbjeći“, kaže Kozar.

Kazani - Verbrechen an Serben in BiH

Kazani

Međutim, žrtve Mušana Topalovića Cace i odmetnutog dijela 10. brdske brigade nisu bili samo Srbi i Hrvati. Članovi Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije, koji su u subotu (25.10.) ispred sarajevske Katedrale Srca Isusova odali počast civilima ubijenim u zoni odgovornosti 10. brdske brigade, u svom saopćenju navode da su „Mušan Topalović Caco i njegovi vojnici ubijali i srpske i hrvatske i bošnjačke civile“. „Slaviti ovog zločinca kao ratnog heroja predstavlja uvredu svim žrtvama i njihovim porodicama, ali i ljudima koji su branili Grad Sarajevo“, ističe se u saopćenju.

Tačan broj ubijenih na Kazanima nije zvanično utvrđen. Direktor istraživačko- dokumentacijskog centra Mirsad Tokača kaže da se zločini počinjeni na ovoj lokaciji „apsolutno ne mogu vezati samo za jednu etničku ili vjersku grupu“. „Žrtve na toj lokaciji bili su ljudi različite nacionalnosti, Sarajlije, koje je Topalović na razne načine hapsio i neke ubijao na toj lokaciji. Danas se vrlo često može čuti da su gore ubijani samo Srbi. To jednostavno nije tačno. Nekoliko desetina ljudi koji su gore likvidirani pripadali su raznim narodima koji su živjeli na teritoriji grada Sarajeva, odnosno na onom dijelu gdje je 'operirao' Mušan Topalović Caco, i ti zločini nisu bili etnički ili vjerski motivirani. To je bio rezultat kriminalnih radnji jedne grupe ljudi na čelu sa Mušanom Topalovićem Cacom“, kaže Tokača za Deutsche Welle.

Neefikasno pravosuđe

„Kazani su samo jedan od primjera kako se zločin može izvršiti iz mržnje prema ljudima druge nacionalne pripadnosti. Mnogi zločini su tokom rata počinjeni u BiH upravo iz ovih pobuda. Zbog toga je pobjeda nad prejakim osjećajem nacije unutar sebe, a zatim nacionalizma jedno od ključnih rješenja za budućnost ove zemlje i zajednički život naroda i građana na ovim prostorima“, kaže za Deutsche Welle jedan od osnivača Srpskog građanskog vijeća Sretko Radišić.

Radišić nije zadovoljan procesuiranjem zločina počinjenim nad civilima u zoni odgovornosti 10. brdske brigade bivše Armije BiH. „Procesuiranje zločina pa i u slučaju Kazana relativizira ono što je nesporno bilo svirepo djelo i zločin nad jednim brojem građana Sarajeva koji su stradali samo zato što su bili Srbi po nacionalnosti. Stradanje Srba u Kazanima, Bošnjaka na Korićanskim stjenama i Tomašici, Hrvata u Grabovici, navodim samo neke od brojnih primjera, su sinonimi zla kojih je nažalost bilo mnogo više nego dobrih djela. Kada se govori o procesuiranju zločina ne možemo nažalost govoriti o efikasnosti pravosuđa. Od toga da je počinitelj apsolutno identificiran, u procesu se gube mnoge činjenice, svjedoci postaju nijemi i slijepi, žive u strahu i sve se postepeno relativizira. Kako u slučaju Kazana tako i u mnogim drugim primjerima“, kaže Radišić.

Polaganje cvijeća na mjestu gdje su ubijani Srbi, Hrvati i Bošnjaci

Polaganje cvijeća na mjestu gdje su ubijani Srbi, Hrvati i Bošnjaci

Đuro Kozar tvrdi da su Cacini saučesnici optuženi, i da su im nakon suđenja u Vojnom sudu u Sarajevu izrečene „minimalne kazne“. „Ali ne za ubistva i saučesništvo, nego za pomaganje u izvršenju zločina i neprijavljivanje zločina. Pratio sam prvo takvo suđenje grupi od 14 optuženih i to je bila farsa, jer su se oni ponašali ne kao optuženi nego kao žrtve i kvazi-heroji. Na kraju su dobili ukupno 37 godina zatvora, a da niko osim pritvora nije izdržao zatvorsku kaznu. Sudska farsa i dan-danas traje, budući da optuženom Samiru Bejtiću, koji je dugo bio u bjekstvu, i nakon tri suđenja još nije izrečena pravosnažna presuda“, ističe Kozar.

Suočavanje sa istinom je neminovnost

„Pravde za žrtve nema, rehabilitacije za njihove najrođenije takođe“, kaže Sretko Radišić. „Njima na dan kada se svirepi zločin dogodio možemo samo iskazati najdublje poštovanje i priznanje i u ime svih nedužno stradalih zaželjeti da se zlodjela zbog nacionalne mržnje i netrpeljivosti više nikad ne ponove. Suočavanje sa istinom je neminovnost. U ime vjere u bolju budućnost u jedinoj našoj domovini BiH praštati moramo, ali zaboraviti ne smijemo da se nebi ponovilo. Zato ostaje dužno sjećanje na Kazane i mnoga druga stratišta“, kaže Radišić.

Mušan Topalović Caco ukopan je na šehidskom mezarju „Kovači“, u blizini mezara prvog predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića. Dženazi Mušana Topalovića prisustvovalo je oko 10.000 ljudi.