1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Vječito stažiranje

Marina Harapin29. mart 2016

Početak gradnje karijere na tržištu rada u Hrvatskoj sve češće se odvija preko stručnog osposobljavanja za rad. No kako preživljavaju mladi stažisti uz mjesečnu naknadu od 2400 kuna i što ih točno čeka nakon prakse?

https://p.dw.com/p/1IKtg
Foto: picture-alliance/dpa/T. Eisenhuth

Antonija Petković je 28-godišnja diplomirana novinarka Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu s višegodišnjim iskustvom u nekoliko državnih i privatnih institucija. Životopis ove Zagrepčanke broji niz zvučnih poslodavaca poput Hrvatskog sabora ili Instituta za razvoj poduzetništva. No, Antonijina vrijedna iskustva uglavnom su prikupljena volonterskim angažmanom. Sve dok nije dobila priliku uključiti se u program mjere Stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, takozvane SOR mjere. I tako postati jedna od gotovo dvadeset tisuća mladih u Hrvatskoj kojima je ova mjera otvorila vrata za skupljanje prijeko potrebnih iskustava za život(opis).

Bez roditeljskog novčanika nema ni staža

Antonija je u službi za međunarodnu suradnju Ministarstva socijalne politike i mladih provela godinu dana, koliko i najčešće traje osposobljavanje preko takozvanih „Mrsićevih mjera“ (nazvanih po Mirandu Mrsiću, bivšem ministru rada i mirovinskog sustava u vladi Zorana Milanovića, koji je prvi uveo jedan oblik ovih mjera). „Moje iskustvo bilo je odlično. Mentorica me zaista mentorirala, povjereno mi je mnogo važnih zadataka i upoznala sam sustav državne uprave iznutra“, s osmijehom je Antonija prepričavala svoja iskustva sa staža.

Antonija Petković: Krajnja mjera: odlazak u inozemstvo
Antonija Petković: Krajnja mjera: odlazak u inozemstvoFoto: DW/M. Harapin

Međutim ono što je velik problem na Stručnom osposobljavanju jest naknada koju mladi dobivaju za puno radno vrijeme od 40 sati na tjedan, a koja mjesečno iznosi 2400 kuna. „Ako vas samo najam stana u Zagrebu u najmanju ruku košta 1400 kuna, ostane vam 1000 kuna za režije, hranu i život općenito. Ja ne znam kako žive mladi ako nemaju neko zaleđe u smislu financijske pomoći obitelji“, objasnila je Antonija Petković, koja živi s roditeljima koji je povremeno financijski pomažu. Uz svakodnevne životne troškove i tečaj francuskog, Antonija je svoju plaću od staža disciplinirano skupljala za neke druge želje, pa je tako ljetos posjetila sestru u SAD-u. No, da je od naknade za SOR morala zaista financirati sve troškove, Amerike ne bi vidjela.

A (ne)kvalitetu života s 2400 kuna mjesečno tematizirala je i Dora Levačić, sociologinja i autorica istraživanja udruge BRID, "Kriza i nejednakost na tržištu rada". „Jedan od najvažnijih kriterija jest socijalna osjetljivost mjere, jer mjesečna naknada od 2400 kuna djeluje kao velika prepreka osobama nižeg klasnog statusa koji nemaju potrebne resurse da bi mogli sudjelovati u mjeri, zbog čega ne možemo reći da je ova mjera pomogla skupinama koje se nalaze u najugroženijem položaju na tržištu rada“, objasnila je Levačić za Deutsche Welle. Mjesečni životni troškovi u prosjeku iznose 3625 kuna, a 80 posto mladih je za vrijeme staža ipak živjelo kod roditelja ili obitelji te su im isti bili glavni financijski oslonac.

Najviše stažista ipak državi, koja ih neće zaposliti

Osim financijske naknade nedostatne za život, istraživanja koja su se bavila SOR mjerom ističu i fenomen neprekinute cirkulacije kadrova. Nakon Antonije Petković u Ministarstvo socijalne politike i mladih na njeno mjesto došao je novi stažist na sljedećih 12 mjeseci i to također preko stručnog osposobljavanja. Nakon narednih godinu dana, vrlo je vjerojatno da će to mjesto ponovno biti zamijenjeno novim stažistom. Međutim, mladi stručnjaci osposobljeni za rad u državnoj upravi vrlo vjerojatno svoju karijeru tamo neće nastaviti, neovisno o svom trudu prilikom pripravništva.

Krajem 2015. godine tijela državne ili lokalne uprave te javne institucije zapošljavale su 70 posto svih pripravnika u sklopu SOR-a u državi. A upravo ta tijela imaju zabranu otvaranja novih radnih mjesta. No, kako Levačić tvrdi, osnovna namjera SOR-a nije dugoročno zapošljavanje korisnika nego povećanje njihovih šansi za kasnije zapošljavanje. „Nije problematično to da se većina pripravnika osposobljavala u javnom sektoru, jer stečeno radno iskustvo, u kojem god sektoru, može povećati šanse za kasnije zapošljavanje. Ključan problem povezan s mjerama zapošljavanja zapravo predstavlja izostanak drugih politika koje bi otvorile radna mjesta i na taj način omogućile pretvaranje zapošljivosti u zaposlenost“, objasnila je Dora Levačić.

Dora Levačić: cirkuliranje kadrova
Dora Levačić: cirkuliranje kadrovaFoto: DW/M. Harapin

Svoju zaposlenost niti nakon tri mjeseca traženja posla mlada novinarka Antonija Petković još ne može iskoristiti, jer jednostavno – nema gdje. No život u Hrvatskoj zamišlja lakše nego život izvan domovine. Kafići oko zagrebačke Cibone, omiljena knjižnica i zagrebačka atmosfera previše bi joj nedostajali. „Godinama sam ulagala u sebe i htjela bih zaista raditi u Hrvatskoj, tu su mi roditelji i prijatelji i stvarno ne želim otići iz države, ali ako ne nađem posao, što drugo mi preostaje?“, zabrinuta je Antonija.

Konkurencija je velika, a potražnja mala

Iako je SOR kao mjera u načelu pozdravljena kod poslodavaca i mladih, jer mladi dobivaju radno iskustvo, a poslodavci jeftinu radnu snagu, s obzirom da se SOR naknada za mlade isplaćuje direktno iz proračuna te Europskog socijalnog fonda (ESF); postavlja se pitanje što nakon staža? Statistički, unutar godinu dana nakon stručnog osposobljavanja, mlada osoba s višom stručnom spremom pronaći će zaposlenje. No, što se točno događa u međuvremenu do pronalaska toliko željenog posla? To pitanje postavlja si i Antonija. „Na burzi su većinom poslovi vezani uz stručno osposobljavanje. Ja sam prošla tu mjeru i sada već tri mjeseca aktivno tražim posao, ali posla jednostavno nema, pogotovo jer je na tržištu mnoštvo mladih koji su u jednakoj situaciji kao i ja“ objasnila je Antonija i dodala kako“ ima osjećaj da poslodavci kandidatima za posao prebrojavaju krvna zrnca“.

Svejedno, Antonija nastoji ne izgubiti motivaciju. Uči francuski, radi na samoobrazovanju i svakodnevno surfa na internetskim stranicama za pronalazak posla. Kaže, kad je bila studentica bilo je lakše jer je radila studentske poslove da pokrije barem osnovne životne troškove. Kako je završila fakultet, pristup studentskim poslovima više nema. „Neugodnjak je žicati starce novac nakon tolikih godina fakulteta i poslova. Tako da na kraju dana, ja želim samo jedno – posao od kojeg mogu živjeti i osamostaliti se“, zaključila je Antonija Petković.