1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Karahasan: “Da, Karadžić je žrtva historije!”

Dževad Karahasan, prvi put nakon kritika zbog njegovog stava o Radovanu Karadžiću, objašnjava zašto smatra da haški optuženik nije monstrum, zašto je kritikovan u bh. javnosti, ali i šta misli o današnjoj Europi.

default

Dževad Karahasan

Dževad Karahasan, bosanskohercegovački književnik, esejist, dramaturg; predavač na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gradski pisar u austrijskom Gracu, te gostujući profesor na različitim europskim univerzitetima. Dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada među kojima nagrade Bruno-Kreisky za političku knjigu, potom Europske nagrade za esejistiku Charles Veillon, te nagrade Lajpciškog sajma knjige za europsko razumijevanje. Karahasanova djela su prevođena na brojne jezike: od „Istočnog diwana“, preko kratkog romana „Sara i Serafin“, do „Izvještaja iz tamnog vilajeta“. On je, kako i sam potvrđuje, više čitan i poštovan svugdje nego u samoj BiH. U samoj domovini jedan njegov intervju, koji je dao njemačkom Frankfurter Allgemeine Zeitungu (23.07.2008.) nakon hapšenja Radovana Karadžića naišao je na velike osude. Karahasan prvi put, u razgovoru za DW, progovara o svojim tada izrečenim stavovima.

DW: Gospodine Karahasan, još uvijek veću pažnju privlačite u inozemstvu, nego u samoj BiH. Čime to objašnjavate?

KARAHASAN: Mislim da zato postoje dva objašnjenja. Jedno objašnjenje je to da u nas vlada jaranska estetika. Pod jaranskom estetikom podrazumijevam da je mnogo važnije hvaliti svog jarana, nego nekoga koga ne poznajete, ko vam je nesimpatičan. Jer ako se želite baviti nekim ko vam nije jaran onda morate govoriti o njegovom djelu, a jarana hvalite i ako ga niste čitali. Jaran je uvijek dobar. Dakle jaranska estetika je uvjerenje, pokušaj da se umjetnost, kulturni pogon, privatizira, da se sebe svede na centar svijeta. To je jedno objašnjenje. Drugo objašnjenje je da se, naravno, uvijek najteže prolazi kod svoje kuće. Sarajevo je grad koji je uvijek bio ekstremno nepovjerljiv, sklon skepsi i ruganju. Ja to, kao osobinu Sarajeva, jako volim. Znate, navijači NK Sarajevo su Asima Ferhatovića Haseta, jednog velikog igrača koji je igrao za taj klub, odmilja zvali Slino.Voljeli su ga zaista, ali su ga zvali Slino. Jer ako ga nazovu pogrdnim imenom sačuvali su ga za sebe kao čovjeka. Nemojte praviti idole! Sarajevo je grad koji ne trpi idole. I to se meni jako sviđa. Osim toga meni je mnogo više stalo da u Sarajevu kotiram kao profesor, kao čovjek koji voli zaigrati lopte, kao komšija, nego kao neka književna osobina. To su dva objašnjenja kojima ja objašnjavam ovaj fenomen koji je tačan i koji ste dobro dijagnosticirali. Mene svugdje izvan Bosne mnogo više i čitaju i poštuju nego u samoj Bosni.

Der Literarische Salon International

Karahasan je nedavno boravio na književnoj večeri u Kelnu koja je bila posvećena njegovom djelu

DW: Kako Vaša publika percipira današnju BiH? Kakav je Vaš dojam o tome na koji način Europljani doživljavaju danas BiH?

KARAHASAN: Meni se čini da još uvijek u Evropi ima i ljubavi i interesa za Bosnu i želje da se ta lijepa, komplicirana zemlja razumije. Ima čak iskrenog nastojanja u tom smislu. Ja se trudim da slika Bosne, koju ja nudim, bude koliko-toliko objektivna. Zaista ne pokušavam prodavati idilične slike. Pokušavam govoriti objektivno i iskreno i o nedostacima i o prednostima Bosne. Čini mi se da se pomalo formira jedna ipak ozbiljnija slika nego što je bila u ratu. Kod mene je bila strašno duboka želju da sliku Bosne oslobodim od rata, da nas počnu percipirati kao nešto više od pukih ratnih žrtava. I čini mi se da se ta slika, realnija, postepeno probija, da nas sve manje vide kao žrtve rata, a sve više kao ljude s ozbiljnom kulturom.