1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kiosk

Karadžić – pjesnik etničkog čišćenja

„Ubistva, progon, silovanja – ta zlodjela na prvi pogled ne pristaju uz obrazovanog psihijatra koji je takođe pisao dječje pjesme i srpsku narodnu muziku“, piše njemačka štampa pred presudu Radovanu Karadžiću.

„Sve osim doživotne kazne zatvora bilo bi iznenađenje“, komentariše bečki list Prese (Die Presse) uoči presude Haškog tribunala u slučaju Radovana Karadžića. List navodi da su uoči izricanja presude pojačane mjere bezbjednosti u BiH.

„Psihijatar, pjesnik, predsjednik i osumnjičeni ratni zločinac – Radovan Karadžić važi za jednog od najupečatljivijih i istovremeno najbrutalnijih protagonista balkanskih ratova iz devedesetih godina“, piše Rajniše post (Rheinische Post). „Za mnoge ljude na Balkanu Karadžić je simbol najstrašnijih zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Ovaj otac dvoje djece se širom svijeta smatra zločincem, ali za nacionalističke Srbe u Bosni on je heroj. Njegovo ime je prije svega povezano sa opsadom Sarajeva koja je trajala 43 mjeseca, od 1992. do 1995. Procjenjuje se da je tada ubijeno 10.000 ljudi. Osim toga se Karadžiću prebacuje odgovornost za masakr u Srebrenici kada je u julu 1995. ubijeno oko 8.000 muslimana.“

„Ubistva, progon, silovanja – ta zlodjela na prvi pogled ne pristaju uz obrazovanog psihijatra, koji je u slobodno vrijeme pisao dječije pjesme i srpsku narodnu muziku. Ipak nasilje i tlačenja provlače se kroz porodičnu istoriju ovog čovjeka rođenog 1945. Karadžićev otac se borio na strani četnika, srpskih ultranacionalista koji su sarađivali sa nacistima. Tokom vladavine komunista otac je dospio u zatvor, Karadžićeva porodica je dugo bila prezrena. Godine 1990. Karadžić je, u međuvremenu uvaženi psihijatar, ušao u politiku. Pri tome ga je pokretala zamisao o osnivanju srpske države“, piše list i dodaje: „Karadžiću je uvijek iznova uspijevalo da izbjegne hapšenje, iako je američko Ministarstvo spoljnih poslova raspisalo nagradu od tada više od tri miliona evra za njegovo hvatanje. Brojne potjere i racije u kućama rođaka ostale su bezuspješne. Bivša glavna tužiteljka Karla (Carla) del Ponte prebacivala je Srbiji da nije zainteresovana za hapšenje Karadžića. Tek u julu 2008. su progonitelji konačno uhapsili Karadžića u srpskom glavnom gradu, godinu dana kasnije je protiv njega otvoren proces u Hagu. Tužioci traže doživotni zatvor, Karadžić se izjasnio nevinim. U srijedu je još jednom tvrdio da će biti proglašen nedužnim. Ukoliko Karadžić u četvrtak bude osuđen, biće ponovo slavlja i protesta.“

Radovan Karadžić sa prijateljicom Milom

Radovan Karadžić dok se kao Dragan Dabić skrivao u Beogradu

Štutgarter Cajtung u članku "Kasna pravda za žrtve" između ostalog piše: "Pokajanje se kod Karadžića, tokom petogodišnjeg sudskog procesa, nije moglo primjetiti. Njegova argumentacija pred sudom bila je da je u Srebrenici 'naredio samo vojnu akciju protiv islamskih ratnika'. O genocidu, kako istakao Karadžić, nije znao ništa. Tokom opsade Sarajeva, 'muslimansko stanovništvo je samo insceniralo napade kako bi međunarodnu javnost okrenuo protiv Srba'. A onda je dodao da je za svoje napore da zaustavi rat i smanji broj žrtva, umjesto optužnice, zaslužio da dobije odlikovanje".

List se potom osvrće na glavnog tužioca Haškog tribunala Serža Bramerca, koji je priznao da je bio proces bio "jako dug", ali da za presudu nikada nije "prekasno". "Presuda će biti jedna od najvažnijih u istoriji tribunala. Ona pokazuje da i nakon niza godina političari mogu biti izvedeni pred sud."
"U BiH ali i u Srbiji se", nastavlja Štutgarter Cajtung, " sa napetošću očekuje presuda. Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, prethodno ju je okarakterisao kao 'osvetu a ne pravdu'. Njome se ponovo samo Srbima želi pripisati krivica. Dodik je nedavno odao priznanje Karadžiću, tokom otvaranja studenskog doma koji je nazvao po njegovom imenu, rekavši kako je Karadžić ideal slobode, koji je zaslužio zahvalnosti svih Srba-patriota".
"Nema sumnje da će Karadžić jednoga dana dočekati smrt u svojoj zatvorskoj ćeliji, izjavio je bivši portparol Haškog tribunala Refik Hodžić. Ali svejedno kakva bila presuda, Karadžić može biti zadovoljan sa rezultatima svoje politike. Dozvolili smo da prevlada Karadžićeva vizija trajnog razdvajanja naroda", završava svoje pisanje Štutgarter Cajtung.

Minhenski Abendcajtung (Abendzeitung) podsjeća upravo na ta slavlja: „Nakon hapšenja Karadžića u Federaciji BiH su ulicama krenule slavljeničke kolone automobila. No, kasnije hapšenje Ratka Mladića ostavilo je ljude ravnodušnim. Previše vremena je prošlo, previše je očigledno bilo da su obojica ratnih zločinaca – koje su lovile sve zapadnoevropske tajne službe – uživali podršku najviših srpskih vladajućih krugova. Predugo se već pokazivalo da ljudi u srpskom dijelu Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj, nisu bili spremni da preuzmu odgovornost za masakre. Tada se radilo, a i sada se radi o relativizaciji krivice u jednom vremenu u kojem su svi bili poludjeli, kako srpska strana obično opisuje stvari.“

Autor dalje piše o situaciji u današnjoj BiH: „Koljači od tada, optuženi u Hagu, danas su još uvijek narodni heroji ispod čijih se fotografija u pravoslavnim crkvama mogu zapaliti svijeće. Zato nijednog posmatrača ne može da začudi što se nekoliko dana pred presudu protiv Karadžića otvara novi studentski dom sa njegovim imenom. (...) Međunarodni krivični sud u Hagu je nakon prvih presuda još bio uvjeren da će traženje istine nužno donijeti i pomirenje. Taj optimizam nije bio primjeren u slučaju BiH. Kao i Slobodan Milošević, u svojoj ćeliji u Hagu umrijeće i Radovan Karadžić, izumitelj etničkih čišćenja. Ipak, rat u čijem je pokretanju učestvovao za mnoge se neće završiti ni presudom Tribunala.“