Kakvi su Bosanci biznismeni?

Milorad Janjetović je svoj biznis započeo u bivšoj Jugoslaviji. Bilo je teško ali on je znao šta želi. Janjetović se prisjeća tih teških početaka: „Bilo je teških trenutaka ali bilo je i zadovoljstva. Mogli ste da kreirate i da provedete u djelo sve što zamislite i da uživate u rezultatima“, kaže on.

Danas je firma „Tamaris“ iz Banjaluke najveće preduzeće u BiH za proizvodnju hortikulturnog materijala i projektovanje zelenih površina. Prošle godine „Tamaris“ je prijavio tri miliona maraka dobiti. A prošle sedmice je Janjetović dogovorio otvaranje „Tamarisa“ i u Bugarskoj. Zajedno sa kćerkom Tamarom radi na razvoju preduzeća.

Izvan granica BiH se za „Tamaris“ prvi put čulo kada je prije dvije godine preduzeće dobilo posao uređenja stadiona „San Siro“ u Milanu. Za Janjetovića, to je bio trenutak kada je „Tamaris“ postao međunarodno preduzeće. „To je nama i donijelo malo popularnosti. Ljudi su čuli za nas i kad nas na našem sajtu posjete i vide, ne mogu vjerovati da je tako mala firma otišla da radi tako velike poslove“, sjeća se on. Uslijedili su poslovi za Rusiju. Uređenje Sočija i priprema za Olimpijadu. Vrijednost posla: Dva miliona maraka. Zatim izvoz rasadnih materijala i zelenih površina za Švedsku. Vrijednost ugovora: Tri miliona maraka. „Tamaris“ u ovom trenutku pregovara sa Upravom stadiona „Wembley“ u Londonu za dobijanje posla na uređenju tog stadiona.

Sada „Tamaris“ želi kupiti jedna njemačka firma iz Düseldorfa. Janjetović kaže da će napraviti ponudu. Razmišlja da proda dio „Tamarisa“, a da preko te firme uđe na njemačko tržište. Janjetović je mišljenja da u BiH ima mnogo ljudi koji su u stanju svojim radom i sposobnosti napraviti dobar posao. Najveći problem je, prema njemu, malo tržište.

U BiH ne postoji dobar poslovni ambijent

Zbog čega je uspješnih biznisa poput Tamarisa u BiH tako malo? Profesor Žarko Pavić, rektor Univerziteta za poslovni inženjering i menadžment u Banjaluci, smatra da je to zbog lošeg poslovnog ambijenta u zemlji. Prema njemu, BiH nedostaje pet ključnih elemenata za stvaranje uspješnog poslovnog ambijenta: organizovana struktura, proces koji povezuje dijelove strukture, funkcionalni sistem, kultura odnosa koji vladaju u sistemu, te ljudski resursi. Pavić tvrdi da njegov univerzitet to može primijeniti. „Mi smo na našem univerzitetu odlučili da proizvedemo ljude činovnike koji će uspeti da budu čvorišta sistema. Od njih ćemo izabrati ljude koji poseduju liderstvo i koje ćemo usmeriti prema vladi i velikim korporacijama da bi vodili sistem“, ističe profesor Pavić.

Pavić vjeruje da će obrazovani i sposobni mladi ljudi na ključnim pozicijama biti faktor koji će promijeniti negativni poslovni ambijent u BiH. „Problem je što su moćni ljudi iz bivšeg sistema ostali i danas prilično moćni. Oni ne dozvoljavaju kreaciju mladih ljudi i implementaciju novih sistema. Jedini koji to mogu izvesti nisu vlada niti nevladine organizacije nego univetziteti, novi kadrovi i eksperti. I bilo koji premijer u bilo kojoj od ovih država će podržati tu politiku i dobiće kadrove“, kaže.

Ključ kvalitetno obrazovanje

I za Milorada Dodika, predsjednika Vlade RS, najveći problem za napredak predstavlja loše visoko obrazovanje. On je nezadovoljan stanjem na državnim univerzitetima. Privatni univerziteti, kaže, imaju punu podršku, ali bez jakog državnog univerziteta, prema njemu, nema dovoljnog napredka. A stanje tamo nije baš sjajno. Prvi vladin korak u poboljšanju stanje je, najavljuje Dodik, više novca za visoko obrazovanje. „Tamo još uvijek nismo uspjeli da nađemo dovoljno energije, da sa samog univerziteta krenu stvari koje treba onda da dobiju našu podršku, i materijalnu i zakonodavnu i svaku drugu od Vlade RS. Ali to je naravno proces. Mi smo u posljednjih godinu dana u dva navrata povećali plate radnicima u obrazovanju. Sada radimo na zakonu o platama. Ukoliko se on usvoji samo u oblasti visokog obrazovanja se u idućoj godini može očekivati više od 60 miliona maraka za povećanje ličnih primanja“, najavljuje predsjednik Vlade RS.

Od profesora traži da budu odgovorniji prema studentima, a od studenata da više uče a da manje traže veze za ispite. „Želimo da napravimo prvi korak kako bi pojačali odgovornost, kako bismo doveli do toga da profesori na fakultetima prenose znanja studentima a ne da se samo jure ispitni rokovi i traže veze za diplomu, a da se ne favorizuje kvalitet“, ističe on.

Milijarde za statusne simbole

Većina ekonomskih stručnjaka se slaže da u BiH ne nedostaje kapital. Ali primjera radi, većina od 4,4 milijarde maraka, za koje su se građani kod bh. banaka zadužili 2006. godine, su potrošački krediti. Čak 20 odsto te sume otpada na stambene kredite. Višestruko više novca potrošili su za izgradnju kuća koje su daleko veće od njihovih potreba a u mnogima čak niko ni ne živi. Sociolog Ivan Šijaković kaže da posjedovanje ogromnih kuća, skupih automobila ili posljednjeg modela mobilnog telefona služi kao statusni simbol. Prema njemu, to ima duboke korjene u balkanskom mentalitetu.

„Koreni toga su u kulturi ovog prostora i u mentalnom sklopu koji je večito išao za tim da se takmiči sa drugima po nekakvim spoljnim efektima“, misli on.

Šijaković navodi da u bh mentalitetu postoji potreba za vanjskim izražavanjem vlastite moći.

„To nije ni u kakvoj funkciji već prosto služi za to da kad neko prolazi i kaže ’Čija je ono tako lepa kuća’ i dobije odgovor ’To je kuća onoga koji je radio tamo ili bio je onde i ima neki svoj biznis’“, navodi on primjer.

Strah poslovnog od neuspjeha

Psiholog Srđan Puhalo kod mnogih Bosanaca i Hecegovaca uočava prisutan psihološki strah od preuzimanja rizika zbog eventualnog neuspjeha.

„Mi imamo društvo u kojem je sramota ako bankrotiraš ili da poslovno propadneš. To ne znači da u nekom drugom poslu ako probaš nećeš uspjeti ali čini mi se da mi u ovom društvu veoma teško opraštamo pad. Zbog toga se ljudi teško odlučuju da preuzmu stvar u svoje ruke i da započnu posao“, kaže on. Bojan, student koji pripema diplomski rad na fakultetu za poslovni inženjering i menadžer, kaže da je situacija za biznis u BiH još jako loša, ali da ima promjena na bolje. „Generalno imam nisko mišljenje ali u odnosu na period od prije pet ili deset godina, to je u uzlaznoj fazi. Konkretno, i biznismeni i poduzetnici, nebitno da li su privatna ili državna preduzeća, rastu“, misli on.

Na pitanje, šta bi radio kada bi mu neko dao deset hiljada evra, kaže: „Radio bih na razvoju preduzetništva, po mogućnosti privatnog kako bih znanja koja sam stekao na fakultetu iskoristio i tako bio konkurentan na tržištu rada“.

Njegova koleginica Danijela, studentica treće godine istog fakulteta, takođe kaže da bi novac uložila. „Vjerovatno bih kupila dionice u nekoj firmi ili bih, iako je to relativno mala svota novca, pokušala bih otvoriti neku svoju marketinšku agenciju koja bi mi poslije donijela profit“, smatra Danijela.

I dok mladi studenti budući menadžeri dobro znaju šta bi sa novcem da ga imaju, njihovi stariji sugrađani još uvijek teško prihvataju kapitalizam i ne snalaze se u njemu. Ali ako je Janjetović u pravu, BiH će kroz pristupne pregovore Evropskoj uniji svoja vrata sve više otvarati stranom kapitalu i biznisu. A onda bi i BiH mogla postati prosparitetna zemlja. Bosanci i Hercegovci širom svijeta su pokazali da mogu biti uspješni poslovni ljudi.