1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Kakva je budućnost Evrope?

Pri kraju njemačkog predsijedanja EU kancelarka Angela Merkel će pokušati ipak pronaći kompromisno rješenje za evropski ustav.

default

Protest u Nizozemskoj protiv Evropskog ustava za vrijeme referenduma 2005 godine

Da podsjetimo: opsežnu verziju su na referendumima prije dvije godine odbili građani u Francuskoj i Nizozemskoj. Merkel nastoji sada progurati ublaženu i skraćenu verziju. Odluka bi trebala biti donešena na sastanku šefova država i vlada u Bruesselesu 21. i 22. Juna, predviđeno je da se utvrdi vozni red kako bi 2009 godine neka vrsta zajedničkog ustava na kraju ipak bila prihvaćena. Najveći problem i dalje predstavlja Poljska, koja se protivi planiranom većinskom principu glasanja pri donošenju odluka buduće EU. Kakvi su izgledi za evropski projekt Angele Merkel.

Fifty-fifty – tako se u bruesselesu procjenjuju šanse za postizanje dogovora na susretu na vrhu neredne sedmice. U okviru izjave vlade kancelarka Angela Merkel je govorila o šansama za postizanje dogovora. Pritom je već sada jasno da je ono što je svojevremeno trebao biti zajednički evropski ustav, u međuvremenu bitno umanjeno i utanjeno: kako u obimu, tako i sadržajno:

"Posljednjih tjedana je veliki broj otvorenih pitanja sveden na razumnu mjeru, ali djelomice se radi o doista velikim nesuglasicama."....izjavila je Merke i već unaprijed upozorila:

”Ukoliko nam dogovor ne uspije, to neće značiti propast Evrope, naravno da neće. Ali to će imati vrlo ozbiljne, sada još nesagledive posljedice po budućnost Evrope.”

Već sada je jasno da će ubuduće riječ biti samo još o Ugovoru o promjenama, a ne više o Evropskom ustavu. Sve što imalo miriše na previše evropske državnosti, u međuvremenu je izbrisano. Tako primjerice u novom tekstu neće biti propisana neka evropska zastava ili himna. Tekst će biti tako suh i tanak, da nikome više neće moći pasti na pamet kako se tu radi o nekoj novoj evropskoj super-državi. Top su ustupci mnogim državama članicama. Jedna od njih je Nizozemska. Tamo je referendum 2005 godine propao zato jer su protivnici ustava tvrdili da će u velikoj Evropi mala Nizozemska naprosto nestati. Od ustava se odustalo – o nečemu šta bi bilo više od zbornika propisa zasada nije moguće postići sporazum.

Otvoreno je pitanje, međutim, i da li će to uspjeti u svim još otvorenim tačkama. Glavni se spor vodi oko pitanja tzv. dvostruke većine: da bi se donijela neke odluka na razini Ministarskog vijeca, sada je potreban konsenzus. Ubuduće bi trebala biti dovoljna većina od 55 % zemalja članica koje ukupno imaju najmanje 65 % stanovništva. To bi između ostalog vodilo do smanjenja utjecaja Poljske u odnosu na velike evropske zemlje, poput Njemačke. , a to braća blizanci Kacynski, predsjednik i premijer Poljske, ne žele dopustiti.

U ovom pitanju Poljska je izolirana unutar EU, i po mišljenju njemačkog poslanika u evropskom parlamentu, Klausa Haenscha, sada je potrebno poljskoj pružiti ruku i pomoći joj da promjeni svoju poziciju bez da izgubi obraz:

”Oni imaju svoja potraživanja i svoje želje naspram EU, prije svega kada se radi o evropskoj solidartnosti u vezi sa njihovom opskrbom energijom i odnosu prema Rusiji. Ja mislim da je moguće da se nađemo na poziciji koja omogućuje kompromis.”

Ali ne samo Poljaci – i Britanci nisu sasvim zadovoljni. Oni odlučno odbijaju zajedničkog evropskog ministra vanjskih poslova, i u tom stavu nisu usamljeni. Po njihovom mišljenju, tu se mora pronaći neki neutralniji naziv. Ipak bi nova funkcija trebala imati nove, veće ovlasti od dosadašnjeg opunomoćenika za pitanja vanjske politike. Osim toga Londonu se ne dopada prijedlog da se ubuduće većina zakona donosi većinskim glasanjem, umjesto jednoglasno.

Očekuje se da će na sastanku na vrhu, koji bi ovaj puta mogao dugo potrajati, mnogi prijaviti svoje posebne želje, i boriti se za njih. Cilj Angele Merkel morao bi biti da primiri svađe i sporove. Definitivna odluka se sada, međutim, ne mora donijeti. Formalno gledano, mora se sazvati nova konferencija predstavnika svih evropskih vlada za vijeme predsjedavanja Portugala Evropskom Unijom. To znači da ovaj puta nije potrebna jednoglasnost, odgovori na neka pitanja mogu se odgoditi za kratko.

Poljska se zasada suprtostavlja i ovom novom, bitno razvodnjenom prijedlogu novog zajedničkog evropskog sustava zakona i pravila. Osnovni problem za političko vodstvo predstavlja predviđeni sistem glasanja i donošenja odluka na razini ministarskog vijeća: dosada je tu vazio princip konsenzusa, što je i manjim zemljama omogućavalo da se prijetnjom veta izbore za neke svoje interese. Istovremeno je to, međutim, bitno otežavalo i odugovlačilo proces donošenja odluka. Zbog toga je sada predviđeno da se uvede princip dvostruke većine. Većine zemalja članica i većine stanovništva. Budući da bi to umanjilo utjecaj Poljske, varšava se tome protivi, ali je u tom svom stavu usamljena, što ju je dovelo pod velik pritisak. Sada je poljski predsjednik Lech Kacynski signalizirao spremnost na kompromis. Tokom svoje posjete novom francuskom predsjedniku Nicolasu Sarkozyu on je izjavio:

”Poljska ne želi biti izolirana. Poljska želi želi alijansu sa Francuskom. Ali Poljska se ne boji nikakvih sankcija."...rekao je Kaczynski i potom pomirljivije dodao: "Drugi dan susreta na vrhu trebao bi biti dan uspjeha, ne samo za Francusku i Poljsku, već za čitavu Evropu.”