Kako ćemo u budućnosti živjeti i raditi?

Prije nekog vremena se Siemens uselio u svoje prostorije u novom glavnom sjedištu u Münchenu. "Ovo je super" - tim riječima je nove prostorije opisao šef Upravnog odbora Siemensa Joe Kaeser. "Sve je u staklu, otvoreno, možete čak sjesti na tabure u hodniku i tu obavljati posao." Kaeser dodaje kako je nedavno iz daljine ugledao nekoliko "doista mladih" uposlenika koji su sjedili zajedno i "radovali se", kako kaže, "Tu sam pomislio, idem do njih".

Grupica radnika se prestrašila. Svi su odmah ustali i požurili da šefa uvjere u to da upravo rade. Kaeser je nastojao umiriti svoje radnike govoreći im da ih je samo htio upitati kako su. "Oni su me gledali sumnjičavo i sasvim očigledno razmišljali o tome mislim li to ozbiljno."

"Zabavite se" na poslu

Joe Kaeser je tu zgodu ispričao tijekom "Mislionice za socijalnu tržišnu ekonomiju" što je naziv za niz konferencija koje se bave izazovima i promjenama u njemačkom gospodarskom i društvenom uređenju. U ožujku, lipnju i srpnju su tako teme konferencija u Frankfurtu, Leipzigu i Münchenu bile demografija i promjene, kao i globalizacija i digitalna transformacija. Na konferenciji koja se upravo održala u Berlinu se radilo o tome da se dođe do zaključka.

Konferencija je održana u jednoj bivšoj skladišnoj dvorani koja ujedno predstavlja radno okruženje koje je u međuvremenu već prošlost. Među oko 150 sudionika se moglo vidjeti dosta mladih lica. "Zabavite se", uputio je šef Siemensa Joe Kaeser preporuku tim mladim ljudima za njihov poslovni život. "Radite ili možda i nemojte raditi, samo se pobrinite za to da posao bude obavljen."

Njemu je, naglasio je Kaeser, svejedno radi li netko jedan ili tri, pola dana ili sedam dana, nalazi li se u Španjolskoj, Njemačkoj ili Americi. Radi se, nastavio je, o tome da se dođe do rezultata, da se postigne ono što je dogovoreno. "Mora nam poći za rukom da ljudi te promjene shvate kao šansu", poručio je Kaeser. Digitalizacija čitavom društvu omogućava da u većoj mjeri radi s ciljem postizanja rezultata, kazao je Kaeser.

Više slobode? Ili ipak više prisile?

Samoodređeno živjeti i raditi. Zvuči primamljivo. Više fleksibilnosti, više vremena za obitelj i prijatelje, više zabave, više smisla u životu. Vrli novi poslovni svijet? "To ne dolazi automatski i ne treba sve uvjeravati u to", trezveno je komentirala njemačka ministrica za obrazovanje i znanost Johanna Wanka. Naravno da se razgovara o novim pravilima, kazala je ona, ali je sve to tek jedan proces, razvoj o kojem se svi sudionici moraju dogovoriti.

Na poziv sudionicima konferencije da navedu koji su to izazovi budućeg poslovnog svijeta i života uopće, većina njih je poručila kako obrazovni sustav mora više pozornosti usmjeriti na podučavanje ključnih znanja poput sposobnosti rješavanja problema i na kreativnost.

Također se mogla glasno čuti i kritika da digitalizacija i stalna dostupnost vode do osobnih opterećenja. "To me zabrinjava", komentirao je Joe Kaeser te izjave sudionika. "To nije nikakva obveza, svatko može isključiti svoj mobitel", kazao je on. Najmanje podrške prisutnih je dobila izjava o tome da bi novi oblici rada mogli predstavljati opasnost za postojeće socijalne standarde te da bi to trebalo regulirati. "Da se primijetiti da ovdje nema sindikalaca", kazala je ministrica Wanka.

Što jača gospodarstvo?

Blagostanje za sve, to je bilo obećanje koje je socijalna tržišna ekonomija davala desetljećima. Jedno poduzeće, to su u prvom planu bili uposlenici koji su dijelom od izučavanja zanata pa do mirovine radili u tom poduzeću i za koje je poslodavac snosio odgovornost. Gospodarski učinak je povezivan sa socijalnim napretkom. To su vrijednosti koje su u globaliziranom svijetu izgubile na važnosti. Digitalizacija i starenje društva doprinose tome. Radni odnosi postaju sve teži. Hoće li uskoro sve više posla obavljati roboti? Nesigurnost je sve više prisutna. Što će se dogoditi s onom radnom snagom koja će postati suvišna zbog digitalizacije? Je li socijalna tržišna ekonomija model od jučer?

"Ni u kojem slučaju", poručio je Frank Appel. Šef Upravnog odbora Njemačke pošte (Deutsche Post DHL Group) je optimističan da će doći do ponovnog okretanja vrijednostima i idealima. On to naziva socijalnom tržišnom ekonomijom 2.0. Šireći ruke on je htio slikovito prikazati suprotne strane, odnosno tržišno natjecanje na jednoj i socijalnu pravdu na drugoj strani poručivši: "Ovo dvoje moramo povezati." Ideja povezivanja gospodarskih i socijalnih ciljeva već odavno inspirira i poslovni svijet, dodao je Appel: "Ekskluzivno fokusiranje na maksimiranje dobiti je za dioničare previše kratkovido gledanje."

Uzvišen cilj koji nikako ne odgovara aktualnom raspoloženju u društvu. Sve više mladih ljudi bi najradije dobili posao u navodno sigurnoj državnoj službi, a ne u privatnom sektoru. "German Angst", odnosno "njemački strah" se zove vjerovanje da sutra ipak neće sve biti bolje.

Takva razmišljanja mladih ljudi ne jačaju njemačko gospodarstvo, već ga slabe. Bi li mogla pomoći promjena mentaliteta? Više spremnosti za ulazak u rizik i samoinicijativa? Dopuštenje da se smije i pogriješiti? Među publikom na konferenciji u Berlinu su te teme naišle na brojnu suglasnost. Mladim ljudima bi se trebalo dati prilika za "godinu dana neuspjeha", i to najbolje odmah nakon mature, moglo se čuti.

Puno pitanja, malo odgovora

No, tko bi taj "neuspjeh" trebao financirati? Država? Ekonomski stručnjak Clemens Fuest ne vjeruje da bi se na taj način moglo promijeniti temeljne stavove u Njemačkoj. "Ne možete mentalitete mijenjati poput šešira na glavi", kazao je Fuest i dodao da jedino što država može uraditi je "stvoriti takve okvire u kojima će ljudi biti manje uplašeni".

Na koncu je i ova konferencija u Berlinu otvorila više pitanja nego što je pružila odgovora. No, to ne mora nužno biti loše, poručio je jedan od posljednjih govornika na konferenciji, njemački ministar financija Wolfgang Schäuble. "Diskusije koje ne donesu rezultate na početku, ipak pridonose napretku." On je naglasio da je po tom pitanju veoma optimističan te da je jedino važno da se i dalje diskutira.