1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Kako zaštititi umjetnine?

Prije 20 godina lopovi su iz frankfurtske galerije Schirn otuđili umjetnine neprocjenjive vrijednosti. U međuvremenu su muzeji postali znatno opremljeniji sigurnosnim sistemima. No, često djela nisu osigurana.

Odjednom su na zidu bile samo tri izblijedjele mrlje: tamo gdje su nekad stajala djela Caspara Davida Friedricha i Williama Turnera ostali su samo obrisi. Prije 20 godina iz poznate frankfurtske galerije Schirn nestala su poznata djela njemačkog i britanskog majstora. Lopovi su jednostavno ostali preko noći u muzeju, savladali jednog čuvara i odšetali se s milijunskim slikama pod rukom. Šok za čitav umjetnički svijet.

Još ništa bez „žive sile“

Danas, dva desetljeća kasnije i u trenutku kada se za umjetnine plaćaju dosad neviđene sume, muzeji su ipak malo oprezniji. „S kombiniranom sigurnosnim principom, dakle kombinacijom tehnike i ljudstva, danas bi ovakva krađa bila nemoguća“, tvrdi Bernd Weiler iz zaštitarske tvrtke „Securitas“ koja se diljem svijeta brine za sigurnost mnogih galerija i muzeja.

Bernd Weiler

Bernd Weiler

Danas je u upotrebi mnogo više tehnike nego prije, npr. nevidljive svjetlosne zaštite koje registriraju svako približavanje čuvanom predmetu ili termoaktivne kamere koje prate svako tijelo u vidokrugu i mogu zaključiti radi li se o osobi koja se kreće ili recimo mišu. Uređaji su isto tako umreženi i komuniciraju jedan s drugim. No postavlja se pitanje nisu li time lak plijen za hackere koji ih mogu izmanipulirati izvana. „Sustavi su dobro zaštićeni od takvih napada a osim toga raspolažu i odvojenom opskrbom energijom“, kaže Weiler. No unatoč tomu bez živućih čuvara je dobro osiguranje i dan danas teško zamislivo. Koji put i njihova puka nazočnost obeshrabruje potencijalne lopove.

Porculan na internetu

Muzeji se od krađe a time i teških financijskih gubitaka štite i osiguranjima. No i osiguranja prije nego što će osigurati neko djelo vrijedno nekoliko desetaka milijuna eura provjeravaju i konkretnu zaštitu. “Standard se značajno poboljšao ali još uvijek postoje mnoge slabe točke”, kaže Bernd Ziegenrücker iz, na muzeje i galerije specijalizirane, kuće“Artekuranz“. On govori o viskom premijama za poznata djela ali i o tomu kako su zapravo najproblematičnije krađe djela koja mnogima ne upadaju odmah u oči. Djelatnik muzeja-dvorca Charlottenburg u Berlinu je tako godinama krao skupocjeni porculan i prodavao ga preko interneta. Umjetnine su također osigurana i tijekom transporta u druge izložbene kuće. Osiguranje ne pokriva štetu jedino u slučaju rata i nuklearne katastrofe.

Čuvena slika Krik norveškog umjetnika Edvarda Muncha pronađena je tri mjeseca kasnije

Čuvena slika "Krik" norveškog umjetnika Edvarda Muncha pronađena je tri mjeseca kasnije

Neprocjenjiva emotivna i kulturna vrijednost

No pored svog osiguranja na kraju je ipak kulturna vrijednost ukradenih ili oštećenih umjetnina čimbenik koji se ne da nadoknaditi nikakvim novcem. Zanimljivo je da državni muzeji i galerije ne osiguravaju svoje umjetnine. U slučaju gubitka ili oštećenja štetu na kraju snosi porezni obveznik. No apsolutne i potpune sigurnosti za kulturna dobra na kraju ipak nema. To je najbolje vidljivo u slučaju vandalizma kada posjetitelji namjerno oštećuju umjetnine kiselinom ili drugim predmetima. Tu bi pomogle samo kontrole poput onih na aerodromima a to je u muzejima i galerijama gotovo neizvedivo.

Preporuka redakcije