Kako vratiti optimizam u gospodarstvo?

I ovaj, 43. svjetski gospodarski forum u Davosu (počinje 23.1.) je opet okupio čitav niz moćnika iz gospodarstva i svijeta financija koje će onda i pedesetak predsjednika država ili vlada pokušati privući na investicije u njihovoj zemlji. Glavno pitanje ovogodišnjeg susreta jest kako se vratiti na put gospodarskog rasta i istovremeno se bolje zaštiti od novih kriza i nedaća.

Već uoči početka Foruma je njegov osnivač Klaus Schwab pozvao svoje goste na "više optimizma i pouzdanja" u budućnost jer i moćnici veoma dobro znaju kako kriza još nije gotova i kako problemi nisu riješeni. To se vidi i iz ispitivanja koje je, zajedno s organizatorima Gospodarskog foruma provela revizorska tvrtka Pricewaterhouse Coopers o optimizmu među predsjednicima uprava i direktorima međunarodnih koncerna.

"Nema šansi!"

Rezultat je poražavajući: još samo njih 36% vjeruje kako će ove godine ostvariti gospodarski rast. Usporedbe radi, prošle godine, dok je tutnjala kriza u Grčkoj, još je bilo 40% optimista, a 2011. ih je bilo čak 48%. Doduše, nakon sloma financijskog tržišta 2008. bilo je još teže pronaći optimiste među direktorima (2009. je izmjereno samo 21% onih koji su vjerovali kako će njihove tvrtke ostvariti dobre rezultate). Ali ovaj pesimizam koji se vraća pokazuje i kako su u koncernima svjesni činjenice da je kriza donekle "zakrpana", ali da problem nije riješen.

Čak i problem Grčke nije riješen, nego se samo, svojim praktično neograničenim jamstvom, u "igru" uključila i Europska središnja banka - čiji je predsjednik Mario Draghi, naravno, također u Davosu. Ali u međuvremenu više nitko ne vjeruje da i takva "teška kategorija" u svijetu financija nije imuna na neuspjeh, a problem je zapravo vrlo jednostavan. Sve države su trošile više nego što su zarađivale u uvjerenju kako će njihov BDP rasti - i da će onda lakše vratiti novac koji su potrošili, a kojeg nisu imali. U tome se države nimalo ne razlikuju niti od bilo koga od nas koji će na kredit kupiti bolji auto, uvjeren da će baš novim autom i zaraditi više.

Začarani krug propasti

Ali umjesto povišice stigla je - recesija. Već i njezino brzo širenje je rezultat golemog broja nezaposlenih i u zemljama Zapada, a zbog mjera štednje nezaposlenih je još više. Knjige nas uče kako nemogućnost neke građanke ili građanina da nađe posao, nije samo njegova ili njezina osobna tragedija.

To je i rasipnost države koja je platila njihovo školovanje i koja sad niti ubire porez od njihovih prihoda, niti ima koristi od njihove potrošnje i kupovine dobara. Jer nezaposleni niti privređuju niti troše i time recesija postaje još gora, a nezaposlenih je sve više.

Rješenje nije tek "otvoriti tvornicu" - tu i najveći gospodarski giganti mogu pogriješiti u globalnoj konkurenciji, kao što se vidjelo na pimjeru ThyssenKruppa - nego naći put kojim bi se okrenuo čitav proces i kompenzirao raspad industrijskog društva. To je problem na koji gospodarski i politički moćnici tek trebaju pronaći odgovor, a teško da ga imaju i pripadnici brojnih nevladinih udruga i kritičari postojećih gospodarskih odnosa koji su i ove godine također našli put prema mondenom švicarskom zimovalištu.

Rusi najveći optimisti

Ali baš kao što je i svakom predsjedniku uprave najvažniji njegov sljedeći kvartalni rezultat, tako je i predstavnicima brojnih država koji su prisutni u Davosu najvažniji gospodarski razvoj vlastite zemlje. Zato u Davos hita i njemačka kancelarka Angela Merkel, a čast da otvori Forum pripala je ruskom premijeru Dmitriju Medvedjevu. Zapravo, gospodarstvenici Rusije pripadaju među najveće optimiste na čitavom svijetu: tamo čak 66% upitanih vjeruje kako će i dalje postizati dobre poslovne rezultate.

Rusiju slijedi Indija (63%) i Meksiko (62% optimista), a u "proizvodnoj hali" našeg planeta, Kini, još samo 40% predsjednika uprava očekuje dobre rezultate. U Njemačkoj ih je još 31% i time je za jedan postotak manje pesimista nego u SAD-u. Na samom dnu "doline suza" su zemlje poput Velike Britanije (22%), Japana (18%) i Francuske gdje samo 13% direktora s pouzdanjem očekuje novu godinu.

Autor: Anđelko Šubić

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina