Kako ujediniti brakorazvodni postupak u EU?
8. august 2008Razvod braka je najčešće vrlo komplikovan. Posebno ako supružnici dolaze iz različitih zemalja i ne žive u svojoj domovini. EU pokušava ujednačiti uvjete prilikom razvodne parnice, ali je to vrlo teško postići.
Postavlja se pitanje koji postupak primijeniti, ako su dvoje supružnika Nijemac i Francuskinja, a žive u Italiji?
Svaka članica unije ima svoj zakon
Premda su sve tri zemlje članice EU pravne norme su različite u svakoj zemlji ponaosob. Ili, uzmimo primjer muža Britanca i supruge Francuskinje, koji su se preselili u Pariz. Sreća medjutim nije trajala dugo, pošto se ispostavilo da je muž bio nevjeran. Oprosta nije bilo i već popodne je supruga podnijela zahtijev za razvod.
Prema francuskom zakonu, krivac za razvod dobija manje. Da se brakorazvodna parnica povela u Velikoj Britaniji, krivnja, baš kao i u Njemačkoj, ne bi igrala nikakvu ulogu pri raspodjeli imovine i obaveza. Ovakve neusklađenosti su veoma prisutne, smatra belgijski advokat iz oblasti porodičnog prava Mark van Roy sa sjedištem u Briselu. Njegovi klijenti su ne samo Belgijanci, nego i građani drugih zemalja EU. Belgija je, doduše, modernizovala brakorazvodni postupak, i prilagodila ga drugim zemljama, naprimjer Njemačkoj i Holandiji:
„Do sada su postojala dva razloga za razvod. Prvi je. da postoji dokaz o kršenju pravila bračne zajednice, kao što je brakolomstvo. Drugi je faktički: da supružnici ne žive zajedno najmanje dvije godine. Novi postupak je još jednostavniji i krivica je ostavljena po strani. Sada je, odvojeni život od samo jedne godine, dovoljan da se zatraži razvod. Njegov bračni drug treba samo dva puta pred sudom zatražiti razvod i ovaj ga drugi mora prihvatiti.“, objašnjava postupak u Belgiji advokat Van Roy.
Krivica ne igra bitnu ulogu pri razvodu
Kao i u Njemačkoj, pitanje krivice zbog koje se pokreće brakorazvodni postupak, pri raspodjeli imovine i obaveza, ne igra neku ulogu. No, supruga može naknadno podnijeti žalbu, ako ima dokaz da je brakolomstvo dovelo do razvoda braka, a ako joj je, pritom, neophodna pomoć u izdržavanju.
Mnogo je komplikovanije situacija, ako su oba bračna druga stranci:
„Ako su supružnici posljednju godinu zajedničkog života proveli u Belgiji, primjenjuje se belgijsko pravo. Ali, supružnici se mogu odlučiti da se brakorazvodni spor vodi u njihovoj domovini, recimo, Njemačkoj. U tome se, pak, oboje moraju saglasiti“
Ko se vjenča na Malti, nema šansu za razvod
Inače, ako ne bi bilo dogovora, važi belgijsko zakonodavstvo. No, belgijsko i njemačko pravo su u tom smislu još slični. Sasvim je drugačije, ako se razvodi švedsko-poljski bračni par. U Poljskoj onaj ko snosi krivicu za razvod, recimo, nema nikakva prava o naslijeđu imovine. Ova zemlja, pritom, odugovlači sa reformama u tom smislu. Na Malti, međutim, ne postoji pravo na razvod.
Iako su se ministri pravosuđa zemalja članica odlučili sastati i razgovarati na ovu temu, Van Roy smatra da izgledi za uklanjanje razlika u skorije vrijeme nisu realni:
„U Sloveniji, Irskoj, Njemačkoj ili Švedskoj, postoje različiti sistemi vlasti, koji su godinama razvijani i ne mislim da bi narednih nekoliko godina moglo doći do korekcija. Za to je potrebno vremena. Treba, pritom, imati u vidu i različite mentalitete pojedinih naroda“
Dakle, do jedinstvenog evropskog postupka u slučaju razvoda braka, put je dalek. Upitno je, hoće li tog zajedničkog postupka uopšte i doći.