1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Kako spriječiti korupciju kod parlamentaraca?

Njemački parlamentarni zastupnici svoja dodatna primanja moraju navoditi samo okvirno. A zbog nedostatka odgovarajućih propisa ne moraju se plašiti ni kazni za eventualno primanje mita.

Njemačka je, doduše, još 2003. godine potpisala Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv korupcije (UNCAC), ali ju nije pretočila u domaće zakonodavstvo. To znači da se parlamentarni zastupnici ne moraju bojati nikakvih posljedica u slučaju da netko na njih utječe velikodušnim plaćanjem honorarnih poslova bez stvarno obavljenog posla, kaže Christian Humborg, šef njemačkog ogranka organizacije Transparency International (TI), i dodaje: "To je sramota za jednu demokratsku državu kao što je Njemačka." TI je osnovan 1993. na inicijativu jednog bivšeg direktora Svjetske banke s ciljem suzbijanja korupcije. U Berlinu ta organizacija djeluje od 2001. godine.

Mito je gotovo nemoguće dokazati

Christian Humborg

Christian Humborg

U Njemačkoj je od 1994. Kaznenim zakonom regulirana direktna prodaja ili kupovina glasa zastupnika. To je djelo zapriječeno novčanom ili zatvorskom kaznom do pet godina trajanja. No, da bi se nekog optužilo za to kazneno djelo, mora mu se dokazati da je uoči glasovanja dao novac parlamentarnom zastupniku. To dokazivanje do sada nije uspjelo ni u jednom slučaju na saveznoj razini. Jedino je u Neuruppinu osuđen član gradskog vijeća jer je dobio povoljni kredit, a zauzvrat je podržao jedan sporni projekt. U šest slučajeva u saveznoj pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji još uvijek traje istraga zbog sumnje u korupciju, izvjestio je Christian Humborg iz TI-a.

Zbog takvog stanja u praksi sve češće se oglašavaju državni odvjetnici, suci, pa čak i poduzetnici koji traže donošenje strožeg zakona protiv korupcije kako bi na međunarodnom planu Njemačka očuvala svoju vjerodostojnost. Jer, u svim slučajevima tzv. "premija zahvalnosti" za zastupnike ili treće osobe do sada se nije poduzimalo ništa. Naime, u tim slučajevima novac nije dan zastupniku prije glasovanja, nego poslije, pa zato u zakonskom smislu ne postoji ni veza između darovanog iznosa i glasovanja u parlamentu. Osim toga, eventualnu istragu u skladu s postojećim propisima otežava i činjenica da se zastupnicima danas rijetko daje novac. U prvom redu se radi o mjestima u nadzornim odborima, savjetodavnim ugovorima ili sličnim poslovnim ponudama za honorarni rad.

Honorarni rad ugrožava vjerodostojnost

Zato se već godinama javno kritizira dodatna zarada zastupnika. Njemački parlamentarci su za vrijeme aktualnog mandata, dakle od 2009. godine do danas uz svoju zastupničku plaću dodatno zaradili ukupno 22,5 milijuna eura. Taj je podatak objavila privatna organizacija "abgeordnetenwatch.de", koja se bavi nadzorom rada zastupnika. Ona je do tog podatka došla zbrajanjem stavki na popisu prijavljenih dodatnih prihoda. Svi zastupnici su dužni prijaviti honorarne poslove. Ako honorari višestruko premašuju zastupničku plaću, onda je moguća i sumnja u potkupivost zastupnika, kaže Gregor Hackmack iz organizacije "abgeordnetenwatch.de". On smatra da se to u svakom slučaju negativno odražava na zastupnički mandat.

Kada je objavljeno da je socijaldemokratski kancelarski kandidat Peer Steinbrück u ovom zastupničkom mandatu već dodatno zaradio gotovo 500.000 eura, parlamentarci iz drugih stranaka su se javno zgražali. No, među onima koji najviše dodatno zarađuju su uglavnom zastupnici vladajuće koalicije, dakle kršćanski demokrati i liberali. "Istina je da se sve stranke do danas nisu uspjele usaglasiti oko veće transparentnosti što se tiče dodatne zarade", kaže Hackmack. Od 2005. godine postoji obveza prijavljivanja prihoda, no točan iznos ne mora biti naveden, već se navodi samo je li prihod u određenoj kategoriji. Najviša kategorija je "više od 7.000 eura", dakle onaj tko je naveo prihod u toj kategoriji mogao je teoretski zaraditi i milijune.

Očekuju se strožiji zakoni

Gregor Hackmack

Gregor Hackmack

Potpuno je drugačija situacija kod državnih službenika. Oni ne smiju primiti na poklon ni reklamnu kemijsku olovku, a kamoli nešto više. Za njih već godinama vrijede strogi zakonski propisi. Gregor Hackmack je uvjeren da će stroži zakoni uskoro biti doneseni i za parlamentarne zastupnike, budući da je pritisak javnosti u posljednje vrijeme i te kako porastao.

I mnoge druge zemlje već odavno imaju stroge propise. Tako u Sjedinjenim Američkim Državama članovi Kongresa i Senata moraju objaviti sva primanja, sve dugove, pa čak i ako im netko plati ručak ili večeru. Isto vrijedi i za njihove bračne partnere i djecu. U Velikoj Britaniji se sve što prelazi jedan posto od zastupničkih primanjakontrolira . U Španjolskoj zastupnici ne smiju obavljati nikakve poslove za tvrtke koje dobivaju poslove od države. U Italiji visoki dužnosnici ne smiju za vrijeme mandata upravljati nekom tvrtkom. Estonija izričito zabranjuje članstvo u nadzornim odborima. A članovi Europske komisije ne smiju obavljati nikakve dodatne poslove.

Autori: Wolfgang Dick/Andrea Jung-Grimm

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić