1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Kako slijepi policajci dopinose istragama?

Nizozemska je u sklopu borbe protiv terorizma pooštrila svoje zakone. Tako policija sve više prisluškuje osumnjičene. Taj posao obavljaju slijepi policajci.

default

U obavljanju policijskog posla puno pomaže i prisluškivanje

Policijski biro u nizozemskom Apeldornu. Vera van den Brug sjedi ispred kompjutera i preko slušalica sluša jedan zapis. Sve što čuje, pretipkava. Ponekad sa napomenama. U ulazu za USB stik na kompjuteru postoji poseban dio za brajevo pismo. Zahvaljujući tome ona može sve što pretipka još jednom preslušati. Ova 36-godišnjakinja je slijepa od svog rođenja.

Vera van den Brug nije njeno pravo ime. Ona ga prešućuje iz sigurnosnih razloga. Jedna je od oko 20 službenika nizozemske policije koji su slijepi, a koji su angažirani na telefonskom nadgledanju. Svejedno da li je riječ o mafiji koja prodaje drogu, koja se bavi trgovinom ljudima ili pak teroristima. Vera svaki dan osam sati preslušava snimke razgovora.

„Jedan osjetni organ mi nedostaje. Utoliko su drugi efektivniji. Ja ne vidim, ali zato mogu bolje mirisati i čuti nego drugi ljudi koji još mogu vidjeti,“ kaže Vera.

Policija za sve

Inicijator ovog projekta na policijskoj akdemiji u Apeldoornu je Nacionali ekspertnii centar za raznolikost. „Policija bi trebala biti ogledalo društva“, kaže suradnica ovog centra Helma Rodenburg. „Mi se zauzimamo za to da u policiji radi više migranata, više žena, više pripadnika lezbijske i gay populacije, više osoba sa posebnim potrebama. Slijepe osobe su u praksi pokazale da prilikom telefonskog nadgledanja prikupe više informacija nego njihove kolege koje nisu slijepe.“

Vera može razlikovati dijalekte na više različitih jezika, ona prepoznaje da li je razgovor vođen u sobi sa ili bez zavjesa ili sa ili bez tepiha. Ona također čuje kada neko kupuje nešto za piće na benzinskoj stanici, kada spušta bocu na sjedište u autu, te čuje čak i da li je piće sa CO2 ili ne. Također joj je upadljivo i kada neko laže:„Usta su tada suvlja i ljudi su malo uzbuđeniji.“

Razbijenje predrasuda

Više puta je na iznenađenje doprinijela u rješavanju nekog slučaja, u kojem bi ponovo prepoznala neki glas koji je ranije čula u potpuno drugim okolnostima. Kaže da se jedan glas nikada ne zaboravlja.

Njene kolege se tek trebaju navići na to da rade za slijepim osobama. Tako je bilo i zajedljivih komentara kao što su: „Mi smo policija, a ne dobrotvorno društvo“. Također je bilo komenatar na Verin rad kao što su: „pravi policajac ide na ulicu i ne nosi slušalice“. Vera je tek morala dokazati koliko je slušanje važno. Utoliko je ona više ponosna svaki put kada može doprinijeti u rješavanju nekog slučaja.