1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Kako se suočiti sa nasljeđem diktatura?

Državama na prostoru bivše Jugoslavije tek predstoji ozbiljno znanstveno i društveno-političko suočavanje s nasljeđem komunističke prošlosti. Dio tog procesa trebalo bi biti i otvaranje arhiva UDB-e za javnost.

default

Muzej Stasija u Berlinu

U tome bi mogla pomoći iskustva što ih Njemačka već gotovo dva desetljeća stječe u ophođenju s ostavštinom Stasija, zloglasne obavještajne službe DDR-a.

Günter Bormann je šef pravnog odjela njemačke državne uprave nad arhivom Stasija i prva adresa za sve koje zanimaju metode suočavanja s prošlošću komunističkih diktatura: "Iz bivših jugoslavenskih republika dolaze nam parlamentarci, na primjer članovi odbora za nadzor rada tajnih službi, i aktivisti nevladinih organizacija kako bi se upoznali s našim radom."

Günter Bormann Jurist

Günter Bormann ističe zanimanje za prošlost komunističkih diktatura

Preko 170 kilometara građe, uglavnom disidentskih dosjea, su i dva desetljeća nakon pada Berlinskog zida vrlo tražena lektira, osobito među žrtvama režima. No, pristup dokumentima podliježe najstrožim pravilima: "Kad netko želi steći uvid u građu Stasija, najprije ja moram pročitati dosje i razvrstati informacije. Žrtva ima pristup svemu što se tiče nje osobno, ali ne i podacima o drugim špijuniranim osobama. Odgovarajući dIjelovi dosjea budu prekriveni tako da se sadržaj ne može raspoznati."

Zalaganje za šutnju u svrhu pomirbe

Deutschland DDR STASI Schiessbefehl Dokument

Strahovalo se da će otvaranje dokumenata Stasija dovesti do osveta

Imena, datumi i mjesta rođenja profesionalnih agenata i doušnika iz naroda, međutim, nisu nikakva tajna. Među njima – slično kao u Hrvatskoj ili Srbiji – ima i današnjih uglednika. No, to nije bio jedini razlog zbog čega su mnogi na početku bili protiv otvaranja arhiva Stasija za javnost. "Doći će do krvavih obračuna i ubojstava iz osvete, govorila je vlada. No, pokazalo se da nije imala pojma o svom narodu, jer se to nije dogodilo. Drugi su – budući da je bilo bračnih parova, roditelja i djece koja su se međusobno uhodila – smatrali da arhiv ne bi trebalo otvarati, ako želimo društvenu pomirbu", prisjeća se Stephan Wolf iz građanske inicijative koja je nakon sloma DDR-a spriječila uništavanje dosjea.

U međuvremenu su, uz poštivanje svih načela pravne države, razotkrivene stotine tisuća doušnika bez da je zabilježen ijedan ozbiljniji izgred – iskustvo koje su kao argument sa zadovoljstvom registrirali i zagovornici otvaranja arhiva UDB-e.