Kako se prave djeca - vještačka oplodnja u BiH
23. juni 2008Prirodna želja većine bračnih parova u BiH je da postanu roditelji, no priroda nije svima jednako naklonjena. Oko 15 posto bračnih parova u ovoj zemlji pati od steriliteta i nada se da će zahvaljujući medicinski pomognutom oplodnjom imati potomstvo. U razgovoru sa tuzlanskim doktorom Ademom Balićem saznali smo da medicinski pomognuta oplodnja zakonski nije adekvatno regulirana, tako da je pozicija roditelja koji pate od steriliteta dodatno usložnjena. “Ti parovi snose kompletne troškove i lijekova i liječenja što su vrlo visoka izdvajanja. Nema zakona o obavljanju te djelatnosti što otežava pristup ove metode liječenja u našoj državi.”
Osnovni problemi u BiH - visoke cijene i pravna nedefiniranost
Balić dodaje da je, u odnosu na Federaciju, situacija u Republici Srpskoj nešto povoljnija: “Čak je u RS-u, znači u dijelu naše države, to riješeno tako da neplodni parovi imaju jedan postupak na teret zdravstvenog osiguranja.” Cijena postupka medicinski pomognute oplodnje zavisi od terapije i usluga u različitim centrima i kreće se od 4.500 KM do 7.000 KM.
Doktora Balića pitali smo koliki je procenat uspješnosti postupka. “Mogu vam reći generalno, na osnovu razgovora sa kolegama, da se uspješnost kreće negdje oko 30 posto.” Visoke cijene i nepostojanje zakona nisu jedini otežavajući faktori. “Mnogi parovi osjećaju određenu nelagodnost u svojim sredinama i problem žele sakriti od svoje okoline. Nisu rijetki slučajevi da parovi koji pate od steriliteta problem rješavaju u drugim sredinama” kaže doktor Balić.
Religijska tumačenja vještačke oplodnje
Ograničavajući faktori u vezi sa vještačkom oplodnjom u BiH nisu uvijek finansijske ili pravne prirode. Odlučujući faktori mogu biti religiozna ubjeđenja i vjerski propisi. Profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu Enes Ljevaković: “U načelu to je dozvoljeno ukoliko se radi o pomognutoj, tzv. vantjelesnoj oplodnji između muža i supruge. Ukoliko bi se pozajmljivala sperma nekog drugog muškarca ili jajašce neke druge žene, u smislu da to bude neka surogat majka, to nije dozvoljeno.”
Slično tumačenje predočio nam je i sveštenik pravoslavne crkve u Sarajevu Boško Tošović: “Nije blagosloveno da se uzima od nekih trećih potpuno nepoznatih lica sjeme da bi se oplodila žena, čak i od nekog trećeg lica koga oni poznaju. To je vrlo diskutabilno i nije baš tretirano u crkvenim kanonima jer je novijeg datuma, nešto što se može pripisati savremenoj nauci.”
Crkva ne opravdava vještačku oplodnju neudane žene
I Prema katoličkom stajalištu dopuštena je medicinski pomognuta oplodnja koja se događa unutar braka, ali ne i oplodnja sjemenom darivatelja koji nije bračni drug u neplodnom paru. Crkveni velikodostojnici upozoravaju na štete moralne prirode koje su prirođene toj metodi. Također smatraju kako se moralno ne može opravdati oplodnja neke neudane žene ili udovice, bez obzira na to ko je davalac sjemena.
Uprkos etičkim, pravnim i drugim raspravama, reproduktivna medicina napreduje krupnim koracima pa stručnjaci predviđaju da će u budućnosti više od 30 posto djece biti začeto jednom od metoda vještačke oplodnje.